struka(e): lingvistika i filologija

podizanje (engl. raising), u lingvistici (osobito u generativnoj gramatici i srodnim teorijama jezika), naziv za vrstu sintaktičkog pravila zbog kojega se neka sintaktička skupina pojavljuje u sintaktički višoj, dominantnijoj surečenici nego što je semantički očekivano. Primjerice, u engleskoj rečenici John seems to be coming »Izgleda da John dolazi« ime John sintaktički je subjekt glavne rečenice i glagola seem »izgledati«, ali je ujedno i semantički vršitelj radnje glagola come »doći« u zavisnoj surečenici. Stoga se kaže da je imenica John u tom primjeru »podignuta« u poziciju subjekta glavne rečenice. Sintaktička pravila podizanja znatno su češća u nekim jezicima nego u drugima, primjerice u engleskom se susreću puno češće nego u hrvatskome.

Citiranje:

podizanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 15.5.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/podizanje>.