precedent (prema latinskom praecedens, genitiv praecedentis: prethodni), izvor prava u zemljama tradicije common law u smislu da apstraktno pravno pravilo na kojem je sudac utemeljio svoju odluku u jednom slučaju obvezuje suce u budućim činjenično podudarnim ili analognim slučajevima da ih riješe na isti način, ili polazeći od istoga pravnoga načela ili analogno, u skladu s doktrinom stare decisis (također engl. judicial precedent).
U SAD-u precedentno pravilo mogu opozvati samo sudovi koji su ga prvi primijenili, a u Ujedinjenom Kraljevstvu može ga opozvati samo viši sud. U angloamer. pravu precedent može biti autoritativni ili obvezujući, deklaratorni, originarni i neobvezujući. Autoritativni je onaj precedent koji sud mora primijeniti (npr. među sudovima iste jurisdikcije kada je niži sud vezan stajalištem višega suda). Deklaratorni precedent puka je primjena već postojećega pravnog pravila. Originarni precedent kreira i primjenjuje novo pravno pravilo. Neobvezujući precedent sud nije dužan primijeniti, ali ga u svojem postupku ozbiljno i pomnjivo razmatra. Suvremeno djelovanje sudova pokazuje da je zbog efekta uvjerljivosti sudskih precedenata načelo stare decisis postalo »maksima praktično univerzalne aplikacije«. Doktrina o precedentu redovito se opravdava argumentima koji ističu želju za pravnom stabilnošću i izvjesnošću zakonskih propisa te pravdom i pravičnim postupkom pred sudovima kao tijelima drž. vlasti.
