rezerva (njemački Reserve < francuski réserve, od réserver < latinski reservare: sačuvati, uštedjeti).
1. Zaliha, pričuva.
2. Oprez, suzdržanost, povučenost, zatvorenost, nepovjerljivost.
3. U ekonomiji i poslovanju, zaliha imovine koja se ostavlja sa strane, u fizičkom ili papirnatom obliku, radi nepredviđenih troškova ili predviđenih troškova neizvjesna konačnog iznosa; u hrvatskoj stručnoj terminologiji uvriježen je naziv pričuva. Međunarodne pričuve neke zemlje predstavljaju zalihe deviza što ih za nju drže središnja banka ili Ministarstvo financija na računima u inozemstvu radi pokrivanja deficitâ u bilanci plaćanja koje eventualno ne mogu pokriti ostali ekonomski subjekti. Obvezne pričuve iznos su imovine koji poslovne banke moraju držati kod središnje banke radi pokrića depozita građana koji se u slučaju nelikvidnosti banaka u velikoj mjeri mogu iz njih namiriti. Ostale pričuve banaka sastoje se od imovine koja nije angažirana u obliku kredita i drugih plasmana banke. Pričuve u osiguravajućim društvima, tzv. tehničke ili matematičke pričuve, predstavljaju zalihu imovine kojom se osigurava isplata premija osiguranja. Zakon, odnosno Međunarodni standardi financijskog izvješćivanja (IFRS) dopuštaju ostavljanje pričuve i za određene prigode u poslovanju izvan financijskoga sektora. Budući da odvajanje pričuve znači dodatno smanjivanje oskudnih ekonomskih resursa, ekonomski subjekti pokušavaju svesti pričuve na najmanju moguću mjeru. S druge strane, državne ustanove i regulatori (središnja banka ili tijela za nadzor financijskih usluga) ili narav posla (sigurnost i povjerenje na kojem počiva bankarstvo, osiguranje i drugo financijsko posredovanje) zahtijevaju držanje pričuva koje predstavljaju oportunitetni trošak u obliku propuštene zarade koju su mogla donijeti sredstva izdvojena za pričuvu da su se koristila na drugi način. Problem minimiziranja pričuva uz poštivanje zakonskih normi ili dobrih poslovnih običaja utjecao je na razvoj discipline upravljanja pričuvama koje se, s razvojem financ. tržišta i instrumenata, izdvajaju, ali angažiraju u obliku lako unovčivih vrijednosnih papira koji prinose neku zaradu.
4. U međunarodnom pravu, jednostrana izjava kojom država može isključiti ili promijeniti pravni učinak nekih odredbi ugovora prema sebi, odnosno otkloniti posljedice koje bi mogle nastati kada se rezerva ne bi izrazila. Rezerva mora biti dopuštena samim ugovorom, odnosno njime ne smije biti zabranjena. Rezerva na međunarodni ugovor može se staviti prilikom potpisivanja, ratifikacije, prihvata ili odobrenja ugovora, a može se jednostrano povući u svakom trenutku. Sve ostale ugovorne stranke moraju rezervu prihvatiti ako je riječ o ugovoru ograničenoga broja stranaka ili to proizlazi iz njegova predmeta i cilja. Rezerva djeluje na temelju reciprociteta, odnosno država koja ju je stavila ne može od drugih tražiti izvršenje isključene odredbe.
5. U vojništvu → pričuva
