semem (sem + [fon]em), u semantici, termin za skup svih semova, a zapravo odgovara označenomu u Saussureovoj terminologiji, ili značenju leksičke jedinice općenito. Vrlo se često prikazuje da je S = {s1, s2, s3, …, sn}. Na temelju toga prikaza vidljivo je kako semička analiza podrazumijeva da se semem može definirati s pomoću semova do kraja i bez ostatka te da predstavlja jasno odredivu i ograničenu cjelinu. U nekim razradbama semičke analize, semem se sastoji od tri dijela: klasema (tvore ga generički semovi), semantema (tvore ga specifični semovi) i virtuema (tvore ga konotativni semovi). Semovi koji su zajednički svim sememima uključenima u analizu nekoga semantičkog polja tvore arhisemem, koji je ujedno podskup svih semema. U primjeru ‘sjedalica’ arhisemem je podskup koji se sastoji od semova zajedničkih svim sememima, a to su: »za sjediti« i »s nogama«.
