složenice, rezultat morfološkoga procesa slaganja, tj. tvorbe novih riječi od dviju osnova koje su ujedno i samostalne riječi, npr. njem. Tischtennis »stolni tenis« ili hrv. brodovlasnik. Druga se osnova ili sastavnica može izravno nadovezivati na prvu, no u nekim je slučajevima između njih spojni formant ili spojnik (kao kod većine složenica u hrvatskome, gdje je to najčešće -o-). Druga sastavnica određuje gramatička svojstva cijele složenice, poput pripadnosti vrsti riječi i roda. Ona se naziva i »glavom« složenice. Prema tomu koja je vrsta riječi glava, razlikujemo imeničke, pridjevske itd. složenice (glagolske su složenice tipološki vrlo rijetke). Odnos osnova ili sastavnica unutar složenice može biti dvojak. Prva osnova može funkcionirati kao odrednik ili determinans druge osnove, a druga je osnova glava ili temeljna riječ. Značenjski prva osnova ovdje pobliže određuje drugu osnovu ili temeljnu riječ, a cijela je složenica hiponim temeljne riječi. Poseban su slučaj egzocentrične složenice, npr. hrvatski cjepidlaka ili engleski scatterbrain »smušenjak«, koje nisu hiponimi druge sastavnice, već su značenjske glave implicitne. Pored toga dvije sastavnice mogu biti u kopulativnom odnosu pri čem ni jedna ne određuje pobliže drugu, već se značenjski i jedna i druga doimaju glavom, npr. sjeveroistok.
