subjektivno pravo, pravni položaj subjekta koji ga ovlašćuje da radi ostvarenja svojega interesa nešto čini ili ne čini. Subjektivno pravo daje subjektu dvostruku moć prema drugomu subjektu: prvo, da od njega zahtijeva neko činjenje, davanje ili nečinjenje; drugo, moć da ga, ako ne udovolji tomu zahtjevu, tuži pred drž. tijelima. Subjektivno pravo postavljeno je normama objektivnoga prava i uspostavlja se nastankom pravnih činjenica koje te norme zahtijevaju. Subjektivna prava mogu biti apsolutna, djeluju prema svima, tj. svi su ih dužni poštovati (npr. subjektivno pravo na nepovrjedivost tjelesnog integriteta), i relativna, koja djeluju samo prema točno određenoj osobi (npr. subjektivno pravo kupca da zahtijeva predaju stvari). U pravnom odnosu subjektivno pravo i pravna obveza ne mogu postojati jedno bez drugoga.
