Sven II. Estridsson (danski Svend Estridsen), danski kralj od 1047 (?, između 1018. i 1025 – ?, 28. IV. 1074. ili 1076). Sin plemića Ulfa i Estrid, sestre danskoga kralja Knuta Velikoga. Zbog ujakova neprijateljstva morao je s ocem bježati u Švedsku. Postavši kraljem 1047., proširio je svoj utjecaj iz Schonena prema zapadu. Odolio je navalama norveškoga kralja Haralda III. Strogoga (1051–52., 1062), a mir je napokon bio sklopljen 1064. Obnovio je oko 1060. biskupski ustroj u Danskoj i odlučno pridonio prelasku s plemenskoga na univerzalni (kršćanski) vladarski poredak. Održavao je veze s papom Aleksandrom II., a Grgur VII. obratio mu se u jednom pismu iz 1075. ponudivši za jednog od njegovih sinova prijestolje u zemlji kraj Italije, prema nekim povjesničarima u Hrvatskoj (F. Šišić). Osnivač je dinastije Estrid, a redom su ga naslijedila četvorica sinova (do 1134).
