Tamarut, Anton, ml., hrvatski teolog i pjesnik (Novalja, 29. VIII. 1960). Studirao filozofiju i teologiju na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci, doktorirao iz dogmatske teologije na Gregoriani u Rimu 1993. Za svećenika Krčke biskupije zaređen 1986. Obnašao različite službe u Krčkoj biskupiji (župnik u Njivicama, tajnik Ordinarijata, povjerenik za pastoral mladih) i Riječkoj nadbiskupiji (vicerektor i duhovnik Bogoslovskoga sjemeništa). Od 1993. predavao na Teologiji u Rijeci; od 2003. profesor dogmatske teologije na Katoličkome bogoslovnome fakultetu u Zagrebu. Posebna su područja njegova zanimanja i istraživanja teološka antropologija i sakramentologija. Objavio dvije zbirke pjesama (Volim kad se smiješ, 2000; Sjemenke svjetlosti, 2004). Glavna teološka djela: Slika Božja kao teološko mjesto nauka o milosti (Bild Gottes als locus theologicus der Gnadenlehre, 1994), Smijem biti slab: teologija za svaki dan (2000), Bog – otac i majka (2002), Euharistija: otajstvo vjere i dar života (2004), Stvoren za ljubav: kršćanski pogled na čovjeka (2005).
