Trier [tri:'əɹ], Jost, njemački lingvist i filolog, germanist (Schlitz, Hessen, 15. XII. 1894 – Bad Salzuflen, 15. IX. 1970). Profesor njemačke filologije na Sveučilištu u Münsteru od 1932. Ponajprije se bavio povijesnim proučavanjima (njemačkoga) jezika, a u etimološkim proučavanjima veliku je pozornost posvećivao kulturnim i semantičkim pitanjima jezika. Začetnik je i glavni predstavnik teorije polja riječi (Wortfeldtheorie), prema kojoj, u svijesti govornika/slušatelja, riječ ne dolazi sama za sebe, nego uvijek s riječima srodnima po značenju tvori strukturiranu cjelinu u kojoj sve sastavnice utječu jedna na drugu. Djela: Njemačko rječničko blago u značenjskom krugu razuma: povijest jednoga jezičnog polja (Der deutsche Wortschatz im Sinnbezirk des Verstandes: die Geschichte eines sprachlichen Feldes, 1931), Prapovijest riječi Reich (Vorgeschichte des Wortes Reich, 1943), Drvo: etimologije iz Niederwalda (Holz: Etymologien aus dem Niederwald, 1952) i dr.
