Velika, naselje i općinsko središte 15 km sjeverno od Požege, uz cestu Slatina–Požega; 1650 st. (2021). Leži na obroncima Papuka, na 275 m apsolutne visine. Gotičko-barokna župna crkva sv. Augustina. Poljodjelstvo (vinogradarstvo, duhan); stočarstvo. Šumarija. – Na obližnjem Radovanačkom brdu nalaze se ostatci rimske nekropole. U srednjem vijeku središte vlastelinstva (oppidum i castrum Welika, Velyke), koje je u XIII. st. bio u vlasništvu plemića Veličkih, u XIV. st. u vlasništvu jednoga njihova ogranka, obitelji Bekeffy Velyke, a od 1489. Berislavića Grabarskih. Na obronku Papuka ostatci su burga iz XIII. st. Pošto su Osmanlije osvojili Požeštinu, Velika je u XVI. i XVII. st. bila varoš u Požeškom sandžaku. Vjerojatno 1575. bosanski franjevci preuzeli su župnu crkvu sv. Augustina (sagrađenu početkom XIV. st.) i ondje osnovali samostan pa se Velika u XVII. st. razvila u crkveno središte Slavonije. Nakon oslobođenja od Osmanlija (1688), franjevci su potkraj XVII. st. sagradili veliki barokni samostan s klaustrom, produljili i barokizirali crkvenu lađu. Samostan je bio ukinut 1796 (postupno je rušen u XIX. st., a 1922. srušeno je posljednje krilo). Od 1702. god. Velika je bila sjedište vlastelinstva, koje je u XVIII. i XIX. st. imalo više vlasnika (grof Franz Anton Wallsegg, F. Trenk, baruni Peterffy, grofovi Svetić). Od 1745. dio je Požeške županije. Nakon izgradnje željezničke pruge, u mjestu se intenzivnije razvijaju toplice.
