Vrančić, Karlo, hrvatski biograf, pjesnik, povjesničar i arheolog (Šibenik, 1609 – Šibenik, 1689). Sin Faustova brata Kazimira. Nakon studija u Grazu i Rimu, 1635. postao je ravnateljem Zbora sv. Jeronima. Napisao je biografiju A. Vrančića i opisao kugu u Šibeniku 1649., ali su ta djela ostala u rukopisu. Kao rođak I. Lučića Luciusa surađivao je s njim na izradbi djela O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske. Prikupio je epigrafske spomenike, koje je potom objavio Lučić u zbirci Dalmatinski natpisi (1673). Pomogao je pri izdavanju trogirskoga fragmenta Trimalhionove gozbe G. Petronija Arbitera. Bavio se pjesništvom, a jedna pjesma objavljena mu je u djelu I. T. Mrnavića Sv. Feliks, biskup i mučenik (S. Felix episcopus et martyr, 1634). Talijanski prirodoslovac i putopisac A. Fortis opisao ga je kao zaštitnika učenjaka, skupljača dobrih knjiga i poznavaoca starina.
