Ziani [ʒia:'ni], Marc’ Antonio, talijanski skladatelj (Venecija, oko 1653 – Beč, 22. I. 1715). Glazbu vjerojatno učio kod ujaka P. A. Zianija, koji mu je poslije znatno pomogao u profesionalnom životu. Karijeru opernoga skladatelja započeo je u Veneciji 1674. Djelatnost je nastavio u Bologni, Mantovi te ponovno u Veneciji. Na vrhuncu karijere uspješnog opernoga skladatelja u Veneciji, 1700. bio je imenovan zamjenikom i potom 1712. glavnim kapelnikom (Hofkapellmeister) carskoga dvora u Beču. Uz manji broj instrumentalnih skladbi (sonate), skladao je poveći niz crkvenih djela (21 misa, 116 moteta, 5 oratorija), među kojima se ističu djela tipa sepolcro (11). Posebno se istaknuo kao autor 46 opera (npr. Tul Hostilije – Tullo Ostilio, 1685; Žrtvovanje Izaka – Il sacrifizio d’Isacco, 1707., i dr.), u kojima je očitovao razigranost forme, raznovrsnost glazbene teksture, izvanrednu kontrapunktičku tehniku i melodijsku inventivnost. Smatra ga se jednim od najistaknutijih skladatelja talijanskoga stila njegova doba. Bio je cijenjen sve do druge polovice XVIII. stoljeća, a pripisuje mu se i utjecaj na J. S. Bacha i A. Vivaldija.
