Zocher [cɔ'xəɹ], Rudolf, njemački filozof (Großenhain, 7. VII. 1887 – Erlangen, 30. VI. 1976). Profesor u Erlangenu, bavio se poglavito filozofijskim utemeljenjem spoznajne teorije i filozofije povijesti. Polazeći od H. Rickerta, proširio je neokantovsku poziciju razvijajući temeljni transcendentalni nauk, koji se zasniva ne samo na teoriji pozitivnih znanosti nego i na ontologiji N. Hartmanna. Glavna djela: Objektivna logika važenja i misao o imanenciji (Die objektive Geltungslogik und der Immanenzgedanke, 1925), Povijesnofilozofijske skice (Geschichtsphilosophische Skizzen, I–II, 1933–34), Temeljni filozofijski nauk (Die philosophische Grundlehre, 1939), Svijet čina i iskustveno znanje (Tatwelt und Erfahrungswissen, 1948), Kantov temeljni nauk (Kants Grundlehre, 1959).
