Zuppa [zu'pa], Vjeran, hrvatski teatrolog, književni kritičar i pisac (Split, 26. I. 1940 – Zagreb, 10. X. 2023). Studij jugoslavistike završio je 1981. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1993. doktorirao radom Pojam dramaturgije u XX. stoljeću. Bio je upravitelj i dramaturg Teatra &TD 1966–77. te dramaturg u splitskom HNK-u 1980–84., a ondje povremeno i kasnije (A. P. Čehov, Drama bez naslova, 1989), umjetnički ravnatelj Zagrebačkog kazališta mladih 1988–90. Uređivao je mnogobrojne časopise (Razlog, Telegram, Teka, Novi Prolog, Teatar & teorija, Frakcija), bio glavni urednik u Grafičkom zavodu Hrvatske 1979–84., potom radio na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (od 1996. redoviti profesor dramatologije) do umirovljenja 2010 (dekan 2000–04); 2011. izabran u zvanje profesor emeritus. Sastavio je antologiju mladih hrvatskih pjesnika Pjesnici (1962), a s Antom Stamaćem antologiju Nova evropska kritika (I–III, 1968–72). Pisao je kritike i eseje koji se odlikuju filozofičnošću i osebujnim stilom; knjiga Isprika za pjesmu: uvod u neke otvorene probleme hrvatske poezije (1966) okuplja eseje nastale 1962–65. u kojima je razmatrao krizu kritike i njezin položaj u književnom životu te poetike istaknutih pripadnika krugovaškoga naraštaja (Slavka Mihalića, Milivoja Slavičeka, Antuna Šoljana i Ivana Slamniga), a hrvatskim pjesništvom (posebice poezijom Luka Paljetka, Danijela Dragojevića, Slamniga, Maka Dizdara i Josipa Severa) bavio se i u knjizi eseja Lirika i navika (1970). Autor je pjesničkih knjiga i poema Prijatelj Silvestar (1976), De rationes communi (1997), Kristijan Silvestar (2018), kojima je temeljno obilježje ironizacija poetskoga jezika, te dramatoloških knjiga Štap i šešir (1989) u kojoj tumači fenomenologiju suvremenoga hrvatskoga glumišta, Uvod u dramatologiju (1995), o narativnosti, dramativnosti, dramskoj situaciji i aktantskoj teoriji, Teatar kao σχολή (2004) gdje iznosi zapažanja o teatru u svjetlu suvremenih (ponajprije postmodernističkih) teorijskih i svjetonazorskih strujanja i Subjekt kao gost (2014), o hermeneutici dramskoga lika. Objavio je i dramu Floria Tosca ili smrt engleske kraljice (1979) te oglede o kulturnim politikama Bilježnica (2000) i pojmu intelektualca Intelektualac: čovjek u pitanju (2022). Prevodio s francuskoga i talijanskoga eseje, poeziju i drame (Eugene Ionesco, Gaston Bachelard, Samuel Beckett).
