• JEZIK I KNJIŽEVNOST

Plaut, Tit Makcije (latinski Titus Maccius Plautus [ti'tus ma'k:ius plạu'tus]), rimski komediograf (vjerojatno Sarsina, Umbrija, između 254. i 251. pr. Kr. – Rim, oko 183. pr. Kr.). O njegovu životu postoje tek mnoge legende; nešto su pouzdanija znanja o posljednjih dvadesetak godina njegova života i scenskoga djelovanja. Prema njima, rano je došao u dodir s kazališnom sredinom. Obogativši se, dao se na trgovačke špekulacije, no nakon propasti imutka vratio se kazalištu. Ugledao se u novu atičku komediju (na Menandra, Difila, Filemona, Apolodora). Od grčkoga je uzora zadržao sadržaj (često je spajao sižeje više komedija) i likove, a ostale elemente vješto prekrajao i prilagođivao prilikama rimske pozornice. Istaknuo se kao majstor komičke scene i likova (osobito lemenata života običnoga rimskoga građanina). Nenadmašnom je vještinom vladao jezikom: unio je mnogo elemenata pučkoga govora i skovao nove ekspresivne riječi. U njegovim se djelima spojio utjecaj profinjene grčke komediografske tradicije i italskih lakrdija. Pjevani dijelovi (cantica), kojih nema u grčkim izvornicima, daju njegovoj komediji operetni značaj. Životnošću djela zasjenio je svoje uzore i suvremenike. Pripisivalo mu se 130 komedija, od kojih se sačuvala (jedna nepotpuno) i smatra autentičnom 21. Osim komedije Amfitrion (Amphitruo), koja je travestija mita, sve ostale stereotipne su fabule iz građanskog života. Najčešći su likovi naivni očevi, lakoumni ali pošteni sinovi, lukavi robovi, čestite hetere, prljavi svodnici, bijedni paraziti i smiješni kuhari. Prevladava komedija intrige, u kojoj beznadne situacije sretno rješavaju mudri i domišljati robovi. Plautova je komika snažna i drastična, često s trivijalnim dosjetkama prema ukusu ondašnje publike. Ostale su poznate komedije: Magarci (Asinaria), Ćup (Aulularia), Zarobljenici (Captivi), Žižak (Curculio), Kazina (Casina), Epidik (Epidicus), Bakhide (Bachides), Sablasti (Mostellaria), Menehmi (Menaechmi), Hvalisavi vojnik (Miles gloriosus), Trgovac (Mercator), Pseudol (Pseudolus), Mali Kartažanin (Poenulus), Perzijanac (Persa), Konop (Rudens), Stih (Stichus), Trogroška (Trinummus), Prostak (Truculentus), Kovčeg (Vidularia) i djelomično sačuvana komedija Kovčežić (Cistellaria). Najveći je rimski komediograf: djela su mu prepisivali i prerađivali već tijekom antike i srednjega vijeka. Odlučujuće je utjecao na renesansnu komediju, znatno i na dramsku umjetnost u cjelini, osobito komediografiju (W. Shakespeare, J.-B. Molière, L. Holberg, G. E. Lessing, H. Kleist i dr.). M. Držiću je za komediju Skup kao uzor poslužio Plautov Ćup.


PRAVNE NAPOMENE
Dopušteno je korištenje ili citiranje pojedinih članaka u dijelovima ili u cjelini uz naznaku izvora. Članci se ne smiju objavljivati u tiskovnom ili elektroničkom obliku kao cjelovite i posebne publikacije bez pismene suglasnosti Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.
Sva autorska prava zadržava Leksikografski zavod Miroslav Krleža.