Burundi

ilustracija
BURUNDI, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5

Burundi (rundski Republika y’u Burundi; francuski République du Burundi), država u Africi, između DR Konga na zapadu (duljina granice 233 km), Ruande (290 km) na sjeveru i Tanzanije (451 km) na istoku; 27 834 km².

Prirodna obilježja

Burundi obuhvaća valovite, prema istoku nagnute ravnjake, građene od pretkambrijskih kristaličnih stijena. Na zapadu ravnjaci visoki do 2760 m strmo se spuštaju prema tektonskoj udolini jezera Tanganyika, koje sjeveroistočnim dijelom pripada Burundiju. Uz jezero Tanganyika te rijeke Ruzizi (Rusizi) i Malagarasi pruža se uska aluvijalna ravnica. Subekvatorska klima znatno je ublažena apsolutnom visinom. Prosječna je mjesečna temperatura na ravnjacima od 16 °C do 22 °C, a godišnja količina oborina 1000–1500 mm. Kišno doba (svibanj–rujan) uvjetovano je zenitnim položajem Sunca. Riječna je mreža dosta gusta i pripada porječju Nila i Konga. Na ravnjacima prevladava savana.

Stanovništvo

Prema popisu iz 2008., u Burundiju živi 8 038 618 st., a prema procjeni iz 2011. god. 8 575 172 st. S gustoćom naseljenosti od 289 st./km² (2008) ubraja se u najnapučenije afričke države; gušće su naseljene jedino Ruanda i male otočne države i teritoriji. Stanovnici su uglavnom pripadnici naroda Hutu (81%) i Tutsi (16%); ima i Pigmeja (Twa; 1%) i drugih (2%). Hutu, pretežno ratari, podrijetlom su iz zapadne Afrike, a Tutsi, većinom stočari, iz istočne Afrike. Uglavnom su katolici (60,0%), zatim pripadnici tradicionalnih vjerovanja (20,0%), protestanti (15,0%), muslimani (3,5%) i dr. (1,5%). Porast stanovništva je 2,8% (2006–11) i veći je od prirodnoga prirasta stanovništva (1,98% ili 19,8‰, 2005–10) zbog useljivanja (povratak izbjeglog stanovništva). Burundi ima veoma visok natalitet (34,0‰, 2010) i, za afričke prilike, relativno nizak mortalitet (14,2‰, 2010); mortalitet dojenčadi iznosi 84,8‰ (2010). Stanovništvo je veoma mlado; u dobi je do 14 godina je 41,4% st., od 15 do 59 godina 54,2% st., a u dobi od 60 i više godina samo 4,4% st. (2005). Očekivano je trajanje života 49,8 godina za muškarce i 52,9 godina za žene (2010). U primarnim djelatnostima (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo) zaposleno je 40,1% aktivnoga stanovništva, u sekundarnima (industrija, rudarstvo, građevinarstvo) 24,4% st., a u uslužnim djelatnostima 35,5% st. (2010). Sveučilište je u Bujumburi (osnovano 1960); službeni su jezici rundi (kirundi) i francuski; razgovorni jezik je i svahili. Glavni grad Bujumbura (497 169 st., 2008); veći su gradovi (2005): Muyinga (71 076 st.), Ruyigi (38 458 st.), Gitega (23 167 st.), Ngozi (21 506 st.), Rutana (20 893 st.), Bururi (19 740 st.), Makamba (19 642 st.), Kayanza (19 443 st.), Muramvya (18 041 st.), Cibitoke (14 220 st.); u gradovima živi 11,3% st. (2011).

Gospodarstvo

Početkom 2000-ih Burundi je među najsiromašnijim zemljama u svijetu (2006. udjel je siromašnog stanovništva bio oko 67%), te je ovisan o ekonomskoj pomoći Svjetske banke, Belgije, Francuske, Njemačke i drugih zemalja. Vrijednost BDP-a ostvarenoga 2014. bila je 3 milijarde USD; BDP po stanovniku bio je oko 330 USD. U sastavu BDP-a udjel je uslužnoga sektora 47,2%, poljoprivrede 34,4%, a industrije 18,4%. Oko 90% stanovništva ekonomski je ovisno o poljoprivredi, a proizvodnja kave (2011. oko 30 000 t) i čaja (2011. oko 9000 t) ostaje gospodarski najvažnija. Godine 2011. oko 69% izvoznih prihoda ostvaruje se prodajom kave, 18% prodajom čaja, a oko 3% prodajom ruda. Po ležištima nikla Burundi je među deset vodećih zemalja u svijetu; zalihe se procjenjuju na 200 milijuna tona (oko 5% svjetskih zaliha). Bogata su i rudna ležišta bakra, kobalta, vanadija i dr. Vrijednost izvoza 2013. bila je 122,8 milijuna USD, a uvoza 867,2 milijuna USD. Glavni su vanjskotrgovinski partneri zemlje Europske unije, a potom DR Kongo, Uganda, Tanzanija, Pakistan, Kina, Saudijska Arabija i dr. Godine 2013. javni je dug iznosio 47,6% BDP-a.

Promet

Mrežu putova čini 12 322 km cesta (asfaltirano 1286 km, 2004), teško prohodnih u kišno doba. Brodske veze na jezeru Tanganyika spajaju glavni grad s lukom Kigoma (Tanzanija), Kigali (Ruanda) i Kalemie u DR Kongu. Međunarodna zračna luka u Bujumburi.

Novac

Novčana je jedinica burundijski franak (franc; BIF); 1 franak = 100 santima (centimes).

Povijest

Kraljevstvo Burundi, kao i susjednu Ruandu, osnovali su u XVI. st. hamitski ratnici iz plemena Vatutsi koji su, doselivši se iz područja Gornjeg Nila i Etiopije, pokorili domorodačka plemena Bahutu (baHutu) iz roda Bantu. Burundi su u drugoj polovici XIX. st. obišli istraživači R. F. Burton, J. H. Speke i J. Livingstone. Nakon Berlinske konferencije (1885), na kojoj je izvršena kolonijalna podjela Afrike, Nijemci su uklopili Burundi (1890), zajedno sa susjednom Ruandom, u Njemačku Istočnu Afriku. U I. svjetskom ratu okupirala je to područje Belgija (1916) i zadržala ga uz privolu Lige naroda 1923. kao belgijski mandatni teritorij Ruanda-Urundi (→ ruanda). Nakon 1946. Burundi je bio pod skrbništvom UN-a, a neovisnost je ostvario 1962. kao ustavna monarhija (dotad se nazivao Urundi). Kralj Mwami Mwambutsa IV., iz manjinskog plemena Tutsija (oko 14% st.), održavao je političku dominaciju nad većinskim plemenom Hutu (oko 85% st.) i vladao do 1966. Početkom 1964. razvrgnuta je ekonomska unija s Ruandom, u kojoj je pleme Hutu također većinsko i čini oko 80% st. (u Ruandi su 1959. i 1962. izvršeni masovni pokolji Tutsija). Početkom 1965. ubijen je burundijski premijer Ngendadumwe, pripadnik Hutua, koji je uspijevao održavati međuplemenski mir. Uslijedila je pobuna Hutua, koju je vojska ugušila, a zatim dva državna udara (1966) koja su dokinula monarhiju. God. 1966–76. predsjednik je bio Michel Micombero, također iz plemena Tutsi. Nova pobuna Hutua 1970–71. drastično je bila ugušena (više od 100 000 ubijenih), a plemenski sukobi onemogućavali su društvenu stabilnost. Državnim udarom na vlast dolaze Jean-Baptiste Bagaza (1976–87), potom Pierre Buyoya (1987–93). Unutarnji sukobi opet su izbili 1988 (ubijeno je oko 20 000 Hutua), a to je otežalo Buyoyine reforme radi etničkoga mira. Novu državnu krizu i građanski rat potiče pokušaj puča 1993., u kojem je ubijen tek izabrani predsjednik Melchior Ndadye, kandidat Demokratske fronte Burundija i prvi Hutu na čelu države. Naslijedio ga je Cyprien Ntaryamira, koji je zajedno s ruandskim predsjednikom ubijen 1994 (predsjednik postaje Sylvestre Ntibantunganya). Uslijedili su međuplemenski sukobi, dijelom i kao produžetak onih u Ruandi (sredinom 1990-ih u Burundiju je bilo oko 150 000 prognanih ruandskih Hutua, u bijegu prema Tanzaniji). Podržavajući pobunu Hutua, Tanzanija je ekonomski blokirala Burundi i uz njegovu granicu organizirala gerilska uporišta (u Tanzaniji živi oko 750 000 do 1 milijuna Hutua sklonih tanzanijskoj aneksiji Burundija). Vojska sastavljena uglavnom od Tutsija 1996. preuzela je vlast, a za predsjednika je ponovno imenovan Pierre Buyoya. Međuplemenski sukobi trajali su i 1997–98., a procjenjuje se da je od 1994. u njima bilo oko 150 000 poginulih. Buyoya je bio na vlasti do 2003. Početkom 2000-ih nekoliko je sporazuma o primirju i podjeli vlasti (pojedine pobunjeničke skupine nastavile su borbu); 2004–06. bile su angažirane mirovne snage UN-a. Godine 2005. za predsjednika je izabran Pierre Nkurunziza (nekadašnji vođa pobunjeničke skupine Hutua); reizabran je 2010. Uz etničke napetosti društvenu stabilnost opterećuje i teško gospodarsko stanje. U travnju 2015. započeli su prosvjedi i nemiri zbog namjere predsjednika Nkurunzize da stekne treći mandat na vlasti. Neuspjeli pokušaj državnog udara bio je u svibnju 2015 (zbog sukoba je u susjedne zemlje izbjeglo oko 100 000 ljudi); u srpnju 2015. predsjednik Nkurunziza osvojio je treći mandat.

Politički sustav

Prema Ustavu od 28. II. 2005. Burundi je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države i nositelj izvršne vlasti. On imenuje članove Vijeća ministara (vlade). Zakonodavnu vlast ima dvodomni Parlament (Parlement), koji se sastoji od Nacionalne skupštine (Inama NshingmateKa) i Senata (Sénat). Nacionalna skupština ima 106 zastupnika, od kojih se 100 bira na izravnim izborima za mandat od 5 godina. Preostali se zastupnici kooptiraju (uključujući i tri pripadnika naroda Twas) kako bi se ispunila obveza o održavanju omjera od 60:40 između Hutua i Tutsija, te obveza o najmanje 30 posto žena u parlamentu. Senat ima 41 člana, od kojih 34 biraju izborna tijela sastavljena od predstavnika vijeća zajednica iz pojedine provincije. Preostali narod Twas ima pravo na 3 člana, a bivši predsjednici republike nakon silaska s dužnosti postaju doživotni senatori. Slično prvom domu i u Senatu se mogu kooptirati članovi kako bi se ispunila obveza o jednakosti Hutua i Tutsija te kako bi se postigla predstavljenost žena od najmanje 30 posto. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Vrhovni sud (Cour Supreme) je na čelu sudbene vlasti. Administrativno je Burundi podijeljen na 17 pokrajina. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 1. srpnja (1962).

Burundi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10310>.