Canetti, Elias

ilustracija
CANETTI, Elias

Canetti [kanε'ti], Elias, njemački književnik (Ruščuk, danas Ruse, Bugarska, 25. VII. 1905Zürich, 13. VIII. 1994). Iz obitelji sefardskih Židova, uz materinski španjolski jezik naučio u mladosti engleski, francuski i njemački, na kojem je i pisao. Živio u Beču, Zürichu, Frankfurtu, upoznao K. Krausa, G. Grosza i B. Brechta. Emigrirao u Englesku 1938., gdje je i ostao. Pisac jezgrovita i oštroumna jezika, oblikovao je svoje romane, drame i esejističko-memoarističke knjige uvijek s blago satiričkim tonom. Opisuje ljude XX. st. kao likove nesposobne za komunikaciju, kojima drugi trebaju samo kao povod za zadovoljenje vlastitih potreba i nagona. U dramama polazi od zamaskiranoga jezika takvih ljudi i na tome gradi književni izraz: Svadba (Hochzeit, 1932), Komedija taštine (Komödie der Eitelkeiten, 1950). Najvažniji roman Zasljepljenje (Die Blendung, 1936) pripovijeda o znanstveniku koji živi među knjigama i izbjegava ljude, odbijajući suodgovornost za njihovu sudbinu. Autobiografsko djelo u 3 sv.: Spašeni jezik (Die gerettete Zunge, 1977), Baklja u uhu (Die Fackel im Ohr, 1980) i Očijukanje (Das Augenspiel, 1985), spoj pripovjedačkoga, autobiografskoga i esejističkoga načina, jedno je od najdojmljivijih djela o sudbinama XX. st. Značajna je rasprava Masa i moć (Masse und Macht, 1960). Razmjerno kasno prihvaćen kao pisac njemačkoga jezika, Canetti je Nobelovu nagradu za književnost primio 1981.

Canetti, Elias. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10648>.