Celjski, Herman II.

ilustracija
CELJSKI, Herman II., pečat s listine u Državnom arhivu u Ljubljani

Celjski, Herman II. (Hermann), hrvatsko-dalmatinski i slavonski ban (?, oko 1360Požun, 13. X. 1435). U javnom životu pojavljuje se od 1379. Državnim glavarom Kranjske imenovan 1390., a nakon Nikopoljske bitke 1396. spasio je kralja Sigismunda Luksemburgovca pa je od njega dobio Varaždin, Vinicu i Vrbovec (poslije Veliki Tabor), a kao comesu Zagorja kralj mu je 1399. darovao i cijelu Zagorsku županiju s gradovima. God. 1401. oslobodio je kralja iz zatočeništva u Siklósu, kamo ga je predalo ugarsko plemstvo, zaručio ga 1405. sa svojom kćerju Barbarom i od njega u zalog dobio Čakovec i Međimurje, koji su uskoro prešli u Hermanov posjed. Sigismund imenuje 1406. Hermana II. banom Dalmacije, Hrvatske i cijele Slavonije i upraviteljem Zagrebačke biskupije za svjetovne poslove, a bansku službu obnaša i 1423–35., pa otada Celjski postaju nasljednim banovima. Sklopio 1427. s Tvrtkom II. Kotromanićem ugovor o uzajamnom nasljeđivanju ako ostanu bez muških potomaka. Od 1430. gubernator Slavonije. Podigao pavlinski samostan u Lepoglavi (oko 1400) i kartuzijanski samostan u Pleterju (1406), u kojem je prvotno pokopan, a potom prenesen u Celje.

Celjski, Herman II.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11186>.