struka(e): lingvistika i filologija | etnologija

Čečeni (Čečenci), kavkaski narod, sami se nazivaju Nahčinci; oko 1,2 milijuna pripadnika (2010), većinom u Čečeniji, Ruska Federacija. Bave se stočarstvom: poljodjelstvo je oskudno. U VII. i VIII. st. Čečeni su primili pravoslavlje pod gruzijskim utjecajem; u početku XVIII. st. primili su islam pa su danas muslimani suniti.

Jezik. Čečenski (nahčinski) jezik zajedno s vrlo bliskim inguškim i udaljenijim bacbijskim tvori nahsku potporodicu nahsko-dagestanske (sjeveroistočnokavkaske) jezične porodice. Ima vrlo bogat glasovni sustav od 47 fonema: 26 šumnih, 6 sonanata i 15 vokala. Morfologija i tvorba vrlo su složene – imenice se dijele na 6 klasa, koje se odražavaju i u nekim glagolskim oblicima. Rečenica se odlikuje tzv. ergativnom konstrukcijom, a adpozicije dolaze iza imenice (poslijelozi). Čečenski i inguški jezik neki jezikoslovci smatraju jednim jezikom u genetskom smislu, ali postoje dva odijeljena i prilično razvijena književna jezika. Pismo je neprikladna adaptacija ruske ćirilice.

Citiranje:

Čečeni. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ceceni>.