struka(e):

ček (staroengl. chek < starofranc. eshec, eschac) (engl. cheque, check, njem. Scheck, franc. chèque), vrijednosni papir izdan u obliku propisanom zakonom kojim izdavatelj (trasant) daje bezuvjetan nalog obvezniku plaćanja (trasatu) da imatelju čeka, korisniku (remitentu) isplati određeni iznos novca iz izdavateljeva pokrića kod trasata. Ako je ček plativ u Hrvatskoj, trasat može biti samo banka, a po pravu nekih država to mogu biti i druge osobe. Kao trasat može se označiti samo ona osoba s kojom izdavatelj ima izričiti ili prešutni sporazum da može raspolagati svojim pokrićem kod te osobe. Pokriće može biti stvarno (kada izdavatelj ima sredstava na računu kod trasata) ili fiktivno (kada izdavatelj nema sredstava, nego ga trasat kreditira). Bitni su sastojci čeka oznaka da se radi o čeku, bezuvjetna uputa na plaćanje određenoga novčanog iznosa iz izdavateljeva pokrića kod trasata, ime trasata, mjesto plaćanja, oznaka dana i mjesta izdanja čeka te potpis izdavatelja. Prema načinu označivanja osobe kojoj se ček treba isplatiti, ček može glasiti na ime, na donositelja ili po naredbi. Korisnik čeka može ga prenijeti na drugu osobu, koja time postaje novim korisnikom. Ček na donositelja prenosi se običnom predajom, a svaki drugi ček indosamentom (izjavom korisnika – indosanta upisanom na čeku da se on prenosi na drugu osobu – indosatara). Indosament mora biti bezuvjetan i potpun. Ček koji sadrži riječi: ne po naredbi ili drugi izraz istoga značenja može se prenositi samo ustupom (cesijom). Ček je plativ po viđenju, a mora se podnijeti na isplatu u rokovima određenima zakonom. Ako trasat ne isplati ček, imatelj čeka može tražiti da to učini izdavatelj, svaki indosant ili avalist (čekovni jamac).

Citiranje:

ček. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/cek>.