Čikulin, Ivan Franjo

Čikulin, Ivan Franjo (Ioannes Franciscus Chiculin), hrvatski pjesnik (Oroslavlje, 3. VI. 1681Konjščina, 17. VI. 1746). Školovao se u isusovačkim zavodima u Zagrebu, Trnavi i Grazu, pravo studirao u Bologni. Nakon studija posvetio se političkoj i vojnoj karijeri. Josip I. obdario ga je 1706. grofovstvom zbog prinosa na političkom i vojnom polju, 1726. postao prvi prisjednik Banskoga stola u Zagrebu. Djelo mu je uglavnom pod utjecajem P. Vitezovića Rittera, koji je zaslužan i za objavljivanje jedine sačuvane knjige njegovih latinskih pjesama Slike srčanosti ilirske i panonske (Ideae magnanimitatis Illyricae et Pannonicae, 1705). Zbirka sadržava 24 povjestice, 2 žalopojke i 4 pjesničke poslanice u kojima je opjevao srčanost hrvatskih i ugarskih junaka, osobito onih koji su se istaknuli u borbama protiv Turaka (T. Erdődy, N. i P. Zrinski, F. K. Frankapan i dr.). Prema opisima starih bibliografa poznata su još dva Čikulinova djela: kajkavska pjesma Žalost i javkanje turskih, a radost i veselje keršćanskih duš, koje se leto 1697. na Ivanje pod Bihaćem s teli razlučiše (1703) i Izabrani junaci Savske Panonije (Delecti Pannoniae Saviae heroes, 1723).

Čikulin, Ivan Franjo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13388>.