struka(e):
Jaques-Dalcroze, Émile
švicarski skladatelj i glazbeni pedagog
Rođen(a): Beč, 6. VII. 1865.
Umr(la)o: Ženeva, 1. VII. 1950.

Jaques-Dalcroze [žak dalkʀo:'z], Émile (pravo ime Jakob Dalkes), švicarski skladatelj i glazbeni pedagog (Beč, 6. VII. 1865Ženeva, 1. VII. 1950). Glazbu studirao u Ženevi, Parizu (Léo Delibes, Gabriel Fauré) i Beču (Anton Bruckner, Robert Fuchs, austrijski skladatelj i glazbeni učitelj). Pod utjecajem arapske pučke umjetnosti izumio sustav učenja i ovladavanja ritmikom na temelju koordinacije tjelesnih pokreta i glazbe, tzv. ritmičku gimnastiku ili euritmiku, spoj glazbe, plesa i gimnastike. Nakon predstavljanja svojeg naučavanja 1905. u Solothurnu, otvorio je 1910. školu u Hellerauu kraj Dresdena, a krugovi sljedbenika, među kojima su najpoznatiji Kurt Jooss, Mary Wigman i Marie Rambert, proširili su njegovo naučavanje i praksu u Londonu, Parizu, Berlinu, New Yorku i dr. Njegov je sustav utjecao na razvoj modernoga plesa. Kao skladatelj najpoznatiji je po solo pjesmama, a skladao je i orkestralna, komorna, glasovirska te vokalna i didaktička djela. Napisao je i više teorijskih radova o svojim glazbeno-pedagoškim načelima i metodama.

Citiranje:

Jaques-Dalcroze, Émile. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/jaques-dalcroze-emile>.