STRUKE:

deminutiv

deminutiv (kasnolat. deminutivus, od deminuere: umanjiti), umanjenica, riječ (imenica, pridjev, glagol ili prilog) koja označuje umanjen predmet, svojstvo, proces ili okolnost. U pravilu je obilježena kao ekspresivna i/ili afektivna (emocionalna). Rjeđe deminutiv ima hipokoristično (npr. djetešce) ili deprecijativno značenje (npr. čovječuljak). Zato se najčešće upotrebljava u kolokvijalnome ili pučkom govoru, te književnoumjetničkom stilu, a rijetko u svečanijem govoru, odn. u administrativnom ili znanstvenom funkcionalnom stilu. Tvori se deminutivnim afiksima (obično sufiksima, rjeđe i prefiksima ili umetnutim morfemima). U hrvatskom jeziku deminutivne imenice najčešće se tvore sufiksima -ak (cvijetak), -ance (društvance), -ašce (brdašce), -ce (jezerce), -če (mangupče), -čica (grančica), -čić (sinčić), -ešce (janješce), -ica (ribica), -ić (djelić), -uljak (zamotuljak) itd. Deminutivni pridjevi tvore se sufiksima -ačak (slabačak), -ahan (lagahan), -kast (sivkast), -uljast (duguljast), -uškast (ljepuškast) ili prefiksima na- (nagluh), o- (omalen), po- (pokratak), pri- (priglup), su- (supijan) itd. Deminutivni glagoli uglavnom se tvore umetnutim, odn. sufiksalnim morfemima (skoknuti, dirnuti, griskati, kašljucati, šepesati, životariti, pjevušiti, ljuljuškati se), a rijetko i prefiksima, npr. popjevati (= otpjevati manje nego što se obično čini), (po)posvirati itd. U vezi s deminutivnim glagolima u slavenskim jezicima katkada se govori kao o posebnom podvidu (ili načinu vršenja glagolske radnje). Znatno su rjeđi deminutivni prilozi, npr. polagacko, mrvičak (= vrlo malo), podosta, podaleko, porijetko itd. Suprotno: augmentativ ili uvećanica.

deminutiv. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14495>.