STRUKE:

denticija

ilustracija
DENTICIJA, 1. pupoljak caklinskog organa, 2. bujanje epitela cakline i razlučivanje tkiva, 3. početno ovapnjivanje kosti (crno), 4. ovapnjivanje zubnog zametka, 5 i 6. unutarnje i vanjsko nicanje zuba

denticija (lat. dentitio: dobivanje zubâ), prirodni zubi u zubnom nizu u njihovim alveolama (zubnim čašicama), promatrani zajedno. Također i proces nicanja zuba koji započinje formiranjem zuba, a završava njegovim smještanjem u funkcionalan zubni niz. Čovječju denticiju čine dva niza zuba: mliječni i trajni. Mliječnih zuba ima po deset u svakoj čeljusti: četiri sjekutića, dva očnjaka i četiri kutnjaka. Na prijelazu iz mliječne u trajnu denticiju razdoblje je mješovite ili prijelazne denticije (od nicanja prvoga trajnog zuba pa do gubitka svih mliječnih zuba). Trajnu denticiju u čovjeka čine 32 zuba (po 16 u svakoj čeljusti): četiri sjekutića (inciziva), dva očnjaka (kanina), četiri pretkutnjaka (premolara) i šest kutnjaka (molara).

denticija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.2.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14591>.