STRUKE:

dipol

ilustracija
DIPOL

dipol (di-2 + pol).

1. U fizici, sustav dvaju polova iste jakosti suprotnog polariteta (dva električna naboja suprotnih predznaka ili dva suprotna pola magneta), smještenih na maloj međusobnoj udaljenosti. Električni dipolni moment za električne naboje +Q i –Q na udaljenosti l iznosi p = Ql. Električni dipolni momenti pojedinih tvari mogu se odrediti mjerenjem dielektrične konstante. Maleni magneti primjer su magnetskog dipola. Atomi, atomske jezgre i subatomske čestice u svojem osnovnom stanju nemaju električnog dipolnog momenta, ali često posjeduju magnetski dipolni moment. Njegova se vrijednost za elektronski omotač atoma iskazuje Bohrovim magnetonima, a za atomske jezgre nuklearnim magnetonima. U atomima se električni dipolni momenti mogu inducirati u vanjskim poljima (primjerice kod Starkova učinka).

2. U kemiji, naziv za nesimetrične molekule, u kojima se, zbog razlike u elektronegativnosti atoma, težišta pozitivnog i negativnog naboja ne poklapaju. Najjednostavniji su primjeri dipola dvoatomne molekule halogenovodika (npr. HCl) u plinovitu stanju, ali su dipoli i veće molekule kao što su molekule vode, alkohola ili aminokiselina. Sve su to polarne molekule, a veličina njihove polarnosti određena je električnim dipolnim momentom. Polarne molekule plina ili kapljevine zauzimaju u električnom polju određeni položaj prema smjeru polja.

3. U elektrotehnici, tvorevina koja ima dva električna ili dva magnetska pola. Hertzov dipol poseban je oblik električnog dipola u kojem naboji neprestano titraju, a tomu je posljedica emitiranje elektromagnetskih valova u prostor. Pojava je osobito izražena ako je dipol ostvaren vodičem kojemu je duljina cjelobrojni višekratnik polovice valne duljine emitiranih valova. Zato je poluvalni Hertzov dipol osnovna sastavnica mnogih antena.

dipol. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15341>.