Donji Miholjac (prije Šokac-Miholjac), grad u Slavoniji, 33 km sjeverno od Našica; 5330 st. (2021). Leži uz 1,5 km udaljenu rijeku Dravu, koja je ujedno granica s Mađarskom. Stanovnici se tradicionalno bave ratarstvom, sjemenarstvom, proizvodnjom stočne hrane, govedarstvom, svinjogojstvom i ribnjačarstvom te vađenjem opekarske gline i pijeska. Razvija se građevinarstvo te proizvodnja i preradba metala (metalne konstrukcije, pribor za gradnju), drva (pokućstvo), prehrambenih proizvoda i plastike. U blizini su ležišta nafte i prirodnoga plina (Beničanci, Kućanci, Kapelna) te mnoga arheološka nalazišta. U naselju je kompleks dvorca grofa Mailátha koji čine dva trijemom povezana dvorca (kasnobarokni iz 1818. i historicistički iz 1905–14) s prostranim englesko-francuskim perivojem te župna crkva sv. Mihaela Arkanđela (sv. Mihovil; oko 1850).
Šire područje naseljeno u predrimsko i rimsko doba. Naselje se spominje na Ptolomejevoj karti (oko 150. godine) kao Mariniana. U izvorima se spominje 1057. prilikom darivanja zemljišta za izgradnju lokalne crkve u čast sv. Mihaela. Stradao za habsburško-osmanskih ratova tijekom XVI. i XVII. st., što je dovelo do pada broja stanovnika te doseljavanja Šokaca nakon povlačenja Osmanlija 1687. U izvorima iz XVIII. st. spominje se kao Šokac-Miholjac te je od 1721. bio pod upravom obitelji Prandau, a 1885. vlastelinstvo preuzima obitelj Mailáth. Naselje je stradalo tijekom bombardiranja za Drugoga svjetskog rata, dok se nakon rata naselje gospodarski i industrijski razvilo te su izgrađena postrojenja tvornica Borovo i Analit. U drugoj polovici XX. st. u okolici (Beničanci) je započeta je eksploatacija nafte i zemnoga plina te je došlo do gospodarske revitalizacije donjomiholjačkoga kraja. Tijekom Domovinskoga rata visok postotak stanovnika služio je u HV-u. Od kraja 1992. ima upravni status grada.
