struka(e): |

Dravidi, skupina naroda u Indiji, Pakistanu, Šri Lanki, Maleziji i drugdje. Smatra se da su do III. tisućljeća pr. Kr. činili sveukupno pučanstvo Indije. Procjene o njihovu broju znatno se razlikuju, kreću se do 205 milijuna. Najbrojniji su među njima narodi Telugu, Tamili, Kannada, Malajalam, Tulu. Antropološki su vrlo različiti, od negroidnoga do bjeloputnog tipa. Razlikuju se i po kulturi i jezicima. U dolini rijeke Inda pronađeni su – po mišljenju mnogih – ostatci njihove visoke predarijevske kulture iz davne prošlosti, kada su se bavili poljodjelstvom, stočarstvom, obrađivali kovine i kamen. Naseljavali su i velike gradove u kojima su razvili trgovinu s Dalekim istokom. Tijekom II. tisućljeća pr. Kr. djelomice su ih asimilirali nomadski stočari, pripadnici indijske (indoarijske) skupine indoeuropske jezične porodice.

Manje skupine u planinskim i šumskim predjelima na jugu Indije (Toda, Kota, Kurumba, Badaga i dr.) te u središnjoj Indiji (Oraoni, Gondi i dr.) očuvale su mnogobrojne elemente načina života karakteristične za prvobitnu zajednicu (žive na stupnju lovaca i skupljača, bave se jednostavnim biljogojstvom). Pretežito su hinduisti, ali ima muslimana i kršćana. God. 1956. u Indiji su utvrđene države na etničkoj osnovi, pa Tamili žive pretežito u državi Tamil Nadu, Telugu u državi Andhra Pradeshu, Kannada u državi Karnataki, Malajalam u državi Kerali itd., a u tim su državama dotični jezici i službeni (uz engleski i hindski).

Dravidski jezici, jezična porodica, obuhvaća velik broj jezika koji se govore većinom u južnoj Indiji. Nekad su dravidski jezici bili rašireni i na sjeveru Indijskoga potkontinenta, o čemu svjedoči jezik brahui, koji se do danas govori u Pakistanu (te Iranu i Afganistanu). Dravidski jezici dijele se na dvije grane; u prvoj je samo jezik brahui, a u drugoj svi ostali jezici. Ta se grana dijeli na dva odvjetka, kuruh-malto (u kojem su samo ta dva jezika) u sjeveroistočnoj Indiji i Nepalu, i južno-srednjodravidski odvjetak. Srednjodravidski su jezici npr. kolami, gondi, manda, kui, telugu (teluški) i dr., a južnodravidski jezici tamilski, malajalamski te jezici toda, kurumba, kannada (karnatački), badaga, tulu i dr. Neki istraživači povezuju jezike brahui, kuruh i malto u zajedničku, sjevernodravidsku granu, no ta je pretpostavka nesigurna, kao i stupanj međusobne genetske bliskosti jezika kuruh i malto.

Dravidske jezike neki su lingvisti povezivali s jezikom nedešifriranoga pisma indske dolinske civilizacije (kultura Mohenjo-Daro iz II. tisućljeća pr. Kr.), a postoji i teza o srodnosti dravidskih jezika s elamskim, jezikom kojim se od III. tisućljeća pr. Kr. govorilo u današnjem zapadnom Iranu. Obje su teze nedokazane.

Genetsko jedinstvo dravidskih jezika prvi je pretpostavio engleski učenjak Francis W. Ellis 1816. Prva poredbena gramatika dravidskih jezika, koju je napisao Robert A. Caldwell, objavljena je 1856.

Među dravidskim jezicima najstariju pismenost ima tamilski, kojemu najstariji datirani natpis potječe iz III. st. pr. Kr. Prvi su natpisi na jeziku kanada iz V. st., na jeziku telugu iz VII. st., a na malajalamskome, koji se razvio iz jedne varijante starotamilskoga, najstariji datirani natpis potječe iz IX. st. Ti se književni dravidski jezici pišu pismima postalima iz staroindijskoga pisma brahmi.

Tipološka su obilježja dravidskih jezika: 1. postojanje cerebralnih (ili retrofleksnih) suglasnika, koji se tvore pritiskom vrha jezika na tvrdo nepce; 2. nepostojanje zvučnih suglasnika na početku riječi; 3. malen broj opozicija u načinu tvorbe među suglasnicima, a brojne opozicije po mjestu tvorbe (pojavljuje se i tipološki rijetka opozicija između alveolara i dentala); 4. dravidski jezici redovito su aglutinativni i sufiksalni (gotovo nema prefiksâ i infiksâ); 5. imenice u dravidskome imaju padeže (npr. tamilski ima osam padeža); 6. imenice obično razlikuju živi i neživi gramatički rod, a katkada i muški i ženski rod; 7. glagoli često predstavljaju zatvorenu klasu (npr. u tamilskome), tj. derivacija nije primjenljiva na glagole. Složena glagolska značenja izražavaju se tzv. serijalnim glagolima, glagolskim složenicama u kojima dva ili više jednostavnih glagola tvori kombinirani oblik izvedena značenja; 8. dravidski jezici u pravilu imaju nominativno-akuzativnu sintaksu, a glagol u njima redovito stoji iza subjekta i objekta, na kraju rečenice. Uglavnom imaju postpozicije (poslijeloge) umjesto prepozicija (prijedloga). Dravidski jezici su iz sanskrta i dr. indoarijskih jezika posudili određen broj riječi, ali malo strukturalnih elemenata. Indoarijski su jezici iz dravidskih preuzeli elemente strukture u fonologiji (retrofleksni suglasnici) i gramatici, ali malo riječi.

Književnost. Na dravidskim jezicima, osobito tamilskome, postoji znatna literatura koja je ponajviše pod utjecajem sanskrtske. (→ indija, književnost)

Citiranje:

Dravidi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/dravidi>.