Dubrovačke ljetne igre

ilustracija
DUBROVAČKE LJETNE IGRE, otvaranje Igara, 1990.

Dubrovačke ljetne igre, kazališni, glazbeni i folklorni festival, osnovan 1950. kao Festival kazališnih igara od XV. do XVIII. st.; od 1952. djeluje pod današnjim imenom (osim razdoblja 1994–2001., kada se nazivao Dubrovački ljetni festival). Održava se u srpnju i kolovozu na otvorenim pozornicama u gradu.

U prvim godinama bio je više orijentiran na starija djela hrvatske i svjetske dramske književnosti (M. Držić, H. Lucić, I. Gundulić, J. Palmotić, frančezarije, Eshil, Sofoklo, Shakespeare, Corneille, Goldoni, Goethe), ali su vrlo brzo u repertoar ušli i Brecht, Ionesco, Beckett, Anouilh, Bond, Vojnović, Krleža, Matković, Marinković i dr. Niz kazališnih naraštaja okušao se u prilagođivanju predstava za izvedbe na otvorenome i u radu na predstavama namijenjenima isključivo dubrovačkim otvorenim pozornicama. Najčešće su se postavljali Hamlet na Lovrijencu (redatelji M. Fotez, D. Carrey, D. Radojević, M. Škiljan, J. Menzel, J. Juvančić i dr.) i Dundo Maroje na nekoliko pozornica u gradu (redatelji M. Fotez, K. Spaić, M. Škiljan, J. Juvančić, P. Magelli, K. Dolenčić, I. Kunčević i dr.) u izvedbama i domaćih i stranih ansambla. Brojem režija, dramaturškim i redateljskim inovacijama te otkrivanjem novih prostora istaknuli su se redatelji M. Fotez (gotovo cijeli Držićev repertoar), B. Gavella (Ifigenija na Tauridi, Na taraci), K. Spaić (Skup, Dubrovačka trilogija), G. Paro (Aretej, Kristofor Kolumbo), J. Juvančić (San ljetne noći, Dubrovačka trilogija) i I. Kunčević (Romeo i Julija, Tužna Jele). S dramskim su predstavama gostovali Old Vic Theatre Company iz Londona i Bristola, Royal National Theatre iz Londona, Národní divadlo iz Praga, La Mama iz New Yorka, Teatro Libero iz Rima, Piccolo Teatro iz Milana i dr.

Glazbene priredbe, pretežito koncertnoga tipa, uglavnom se organiziraju u atriju Kneževa dvora i palači Sponza te u crkvama franjevačkog i dominikanskog samostana. Glazbeni repertoar redovito je koncipiran kao pregled najboljih ostvarenja hrvatskih, drugih južnoslavenskih (u doba SFRJ) i svjetskih izvoditeljskih tijela i vokalnih i instrumentalnih solista. Težište festivalskoga repertoara trajno su bili simfonijska i solistička instrumentalna glazba, a u mnogo manjoj mjeri opera i balet. Gotovo redovito nastupali su ansambli Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT i Gradskog orkestra Dubrovnik te do 1990. slični ansambli iz Ljubljane i Beograda. Među gostovanjima uglednih inozemnih orkestara valja spomenuti gostovanja simfonijskih orkestara, odnosno filharmonije iz Dresdena, Manchestera, Torina, Beča, Budimpešte, Moskve, Sankt Peterburga (Lenjingrada), Cincinnatija, Praga, Varšave, Pariza, Londona, Haga i dr. Posebno su zapažena bila gostovanja najistaknutijih svjetskih orkestara, kao Berlinske filharmonije, Concertgebouw-orkestra (Amsterdam) i Gewandhaus-orkestra iz Leipziga. Njima su ravnali najistaknutiji svjetski dirigenti kao što su J. Barbirolli, I. Markevič, K. Kondrašin, G. Roždestvenski, Z. Mehta, H. von Karajan, C. M. Giulini i dr., a od Hrvata L. pl. Matačić, M. Horvat, B. Papandopulo i P. Dešpalj. Među najuspjelije nastupe ubrajaju se koncerti znamenitih svjetskih komornih orkestara, kao što su Zagrebački solisti, Virtuosi di Roma, I Solisti veneti, I Musici i dr., manjih komornih sastava poput istaknutih gudačkih kvarteta iz New Yorka (Lasalle, Juilliard), Moskve (Borodin, Prokofjev), Londona (Amadeus), Beča (A. Berg), Budimpešte, Praga, Pariza, Philadelphije, Sydneya i Zagreba (Zagrebački kvartet), poznatih trija iz Trsta, New Yorka, Pariza, Praga, Moskve itd. Najistaknutiji svjetski umjetnici koji su nastupali na Dubrovačkim ljetnim igrama bili su instrumentalni solisti: pijanisti S. Richter, V. Aškenazi, C. Arrau, G. Bachauer, A. Ciccolini, Fu Tsong, A. Watts, M. Argerich, Van Cliburn, M. Pollini, R. Kerer, A. Weissenberg, S. Bishop-Kovacevich te od domaćih M. Lorković, J. Murai, V. Krpan, P. Gvozdić i I. Pogorelić; violinisti D. i I. Ojstrah, H. Szerying, Ch. Ferras, L. Kogan, R. Ricci, W. Schneiderhan, I. Stern, G. Kremer, V. Tretjakov i T. Ninić; violončelisti A. Navarra, A. Janigro, P. Fournier, M. Rostropovič, P. Tortelier i V. Dešpalj; gitarist N. Yepes, čembalistica Z. Ružičková, fagotist R. Klepač, flautistica I. Grafenauer i dr. Među vokalnim solistima, uz niz međunarodno afirmiranih, nastupali su i vrhunski hrvatski pjevači Z. Kunc, S. Jurinac, R. Pospiš-Baldani, D. Vejzović, V. Ruždjak, T. Neralić i dr.

Od 1951. na festivalu se izvode baleti na glazbu B. Papandopula, N. A. Rimski-Korsakova, R. Schumanna, K. Baranovića, P. I. Čajkovskoga, S. S. Prokofjeva, J. Gotovca, F. Lhotke, G. Mahlera, I. Stravinskoga, C. Orffa i dr., u koreografijama J. Ivelje, F. Horvata, D. Parlića, M. Froman, Pije i Pina Mlakara, L. M. Lavrovskoga, N. Kirsanove, M. Šparembleka. Gostovala su i velika imena svjetskog baleta, kao koreografi J. Robbins, A. Ailey, G. Tetley, M. Béjart, A. Nikolais, M. Cunningham, M. Graham i dr.

Folklorne nastupe, pretežito održavane u tvrđavi Revelin i na otvorenim prostorima, osiguravali su uglavnom ansambli Lado iz Zagreba i Linđo iz Dubrovnika, a do 1990. povremeno su nastupali i ansambli iz Beograda, Skoplja i Prištine.

Godine 1978. utemeljena je festivalska nagrada Orlando za posebna dostignuća u kazalištu i glazbi.

Dubrovačke ljetne igre. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.11.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16444>.