STRUKE:

dušik

dušik, simbol N (nitrogenium), kemijski element (atomski broj 7, relativna atomska masa 14,0067, stabilni izotopi 14N i 15N), bezbojni plin bez mirisa i okusa, nešto lakši od zraka, slabo topljiv u vodi. U prirodi se u slobodnom, elementarnom stanju pojavljuje pretežno (99%) kao sastojak zraka (4/5 obujma zraka je dušik), a u mnogo manjem udjelu u vulkanskim plinovima, mineralnim vodama i dr. Vezan u spojevima dolazi u prirodi u obliku nitrata (npr. u čilskoj salitri), nitrita i amonijevih soli, zatim u mnogim organskim spojevima, osobito u životinjskim i biljnim bjelančevinama. Dosta se teško izravno spaja s drugim elementima, ne gori i ne podržava gorenje, iako se u pogodnim uvjetima može spajati s kisikom, vodikom i nekim metalima. Izravna sinteza amonijaka od sastavnih elemenata (dušik i vodik) tehnički je najvažniji način dobivanja dušikovih spojeva od slobodnog dušika iz atmosfere. Drugi su načini vezanja atmosferskog dušika proizvodnja kalcijeva cijanamida i oksidacija dušika u električnom luku. I neke bakterije mogu asimilirati elementarni dušik iz zraka, npr. Azotobacter, Bacterium radicicola i Rhizobium leguminosarum (biološka fiksacija dušika). Ostali organizmi mogu asimilirati dušik samo u vezanom obliku, pa je zbog toga fiksacija dušika iz zraka, kao dio dušikova ciklusa u prirodi, vrlo važna u poljodjelstvu i prehrani. Čisti se dušik tehnički dobiva prema Lindeovu postupku, frakcijskom destilacijom ukapljenoga zraka na temelju razlika u vrelištima ukapljenoga kisika (–183 °C) i dušika (–195,8 °C). Plinoviti dušik upotrebljava se kao sirovina za sintezu amonijaka, kao zaštitni, inertni plin pri kemijskim reakcijama i zavarivanju te za dobivanje dušikovih oksida, a ukapljeni dušik služi kao rashladno sredstvo.

Od anorganskih dušikovih spojeva najvažniji su amonijak i dušična kiselina i njezine soli (nitrati), a zatim nitridi nekih elemenata zbog visokog tališta i velike tvrdoće, azidi teških metala kao eksplozivi, hidrazin, N2H4, koji služi kao raketno gorivo, te dušikovi oksidi. Didušikov oksid, N2O, tzv. rajski plin, rabi se u medicini kao blagi narkotik (dušikov oksidul); dušikov monoksid, NO, nastaje od elemenata na visokoj temperaturi električnog luka i katalitičkim izgaranjem amonijaka, s kisikom se oksidira u dioksid, pa je tako međuproizvod u proizvodnji dušične kiseline. Dušikov dioksid, NO2, tamnocrveni je plin, koji pri nižim temperaturama dimerizira, dajući bezbojan plin, didušikov tetroksid, N2O4; nastaje raspadanjem dušične kiseline i nitrata te oksidacijom dušikova monoksida. Oksidi NO i NO2 vrlo su otrovni. Didušikov trioksid, N2O3, i didušikov pentoksid, P2O5, anhidridi su dušikaste, odn. dušične kiseline. U spojeve dušika mogu se ubrojiti i cijanovodik i njegovi derivati.

dušik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16715>.