Egervári [ε'gεrva:ri], Ladislav, hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (?, prva polovica XV. st. – ?, 1495/96). Dužnost bana obnašao je u dva navrata (1477–81. i 1489–93). Za prvoga banovanja plemstvo južno od Gvozda nije mu priznavalo vlast, pa je ona bila ograničena na srednjovjekovne slavonske županije. Radi bolje organizacije obrane zemlje od Osmanlija 1478. sazvao je Slavonski sabor u Zdencima. God. 1480. zajedno s jajačkim banom Petrom Dóczyjem i srpskim despotom Vukom Brankovićem upao je u središnju Bosnu, opustošio Vrhbosnu (današnje Sarajevo) i na povratku pobijedio bosanskog namjesnika Daut-pašu kraj Travnika. Iste godine kralj mu je založio Veliki Kalnik. Nakon smrti kralja Matije (1490) pristao je uz Vladislava II. Jagelovića, koji ga je potvrdio na banskom položaju, pa se zajedno s hercegom Ivanišem Korvinom borio protiv Vladislavova suparnika, njemačkog kralja Maksimilijana. U jesen 1491. nedaleko od izvora Une pobijedio je osmansku vojsku, pa je od kralja za nagradu dobio grad Steničnjak, a kao naknadu za neisplaćenu plaću Bihać i Krupu u zalog. God. 1492. na čelu hrvatskog plemstva sudjelovao je na saboru u Budimu, koji prihvaća mir s Maksimilijanom i jamči mu pravo nasljeđivanja krune sv. Stjepana u slučaju da Vladislav II. ne ostavi zakonita sina. God. 1493. spominje se kao magister tavernika.
