STRUKE:

ejektor

ilustracija
EJEKTOR, presjek jednostavnog ejektora – 1. ulaz pare, 2. prigušni ventil, 3. manometar, 4. medij iz spremnika, 5. sapnica, 6. difuzor, 7. ispušni zasun, 8. otvor prema hladnjaku

ejektor (prema lat. eiectus, particip prošli od eicere: izbacivati), sprava za crpenje i usisavanje pare, plina ili tekućine; služi za isisavanje zraka iz kondenzatora parnih postrojenja, za provjetravanje rovova u rudnicima i sl. Djeluje na načelu smanjenja tlaka u suženom presjeku cijevi (→ venturijeva cijev) kroz koju struji mlaz nekog fluida, najčešće pare, vode ili zraka. Npr. kod parnog ejektora, para se dovodi u ejektor preko prigušnoga ventila kojim se regulira tlak pare, a time i brzina istjecanja pare iz sapnice. Sapnica je smještena u komori za miješanje, gdje zbog strujanja pare nastaje podtlak. Mješavina pare i medija koji se isisava dalje struji kroz suženu cijev i difuzor u hladnjak (kondenzator) ili se izbacuje u atmosferu. Za postizanje većeg podtlaka upotrebljavaju se dvostupanjski i višestupanjski ejektori. – Na istom principu rade i injektori, koji služe za napajanje parnih kotlova nižih radnih tlakova i kapaciteta.

ejektor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17289>.