električni strujni krug

električni strujni krug, sklop izvora električne energije, vodiča, trošila i ostalih elemenata koji su međusobno spojeni i kroz koje teče električna struja bez grananja. Izvori električne energije u električnom strujnom krugu tzv. su aktivni elementi strujnoga kruga, a ostali su elementi pasivni.

U općenitijem značenju električni strujni krug svaka je petlja unutar električne mreže ili modela mreže. Pojam električnoga strujnoga kruga rabi se u elektronici i u teoriji električnih mreža. Temelji se na Ohmovu zakonu i Kirchhoffovim pravilima grananja. Protjecanje električne struje električnim strujnim krugom uvijek je praćeno pojavom magnetskoga i električnoga polja oko vodiča. Elektromagnetska energija u električnom strujnom krugu, a katkad i u okolnome prostoru, pretvara se u toplinu. Koliko će se topline stvoriti u nekome vodiču ovisi o njegovu električnomu otporu, koji utječe na jakost električne struje u krugu.

U električnom strujnom krugu kojim teče vremenski promjenljiva električna struja, npr. izmjenična, utjecaj se magnetskoga i električnoga polja na vrijednosti električnoga napona i struje izražava induktivnošću i električnim kapacitetom, koji su parametri električnoga strujnoga kruga.

Električni strujni krug prikazuje se s pomoću električne sheme.

električni strujni krug. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17581>.