STRUKE:

elipsa

ilustracija
ELIPSA

elipsa (znanstv. lat. ellipsis, od grč. ἔλλεıψıς: nedostatak).

1. U matematici, algebarska ravninska zatvorena krivulja jedna je od konika; skup točaka ravnine kojima je zbroj udaljenosti od dvije čvrste točke, žarišta, konstantan. Elipsa je simetrična s obzirom na dvije osi (glavne osi) i njihovo sjecište, središte simetrije. Ako se glavne osi uzmu kao Kartezijeve koordinatne osi, određena je jednadžbom: x²/a² + y²/b² = 1 gdje je a velika poluos, b mala poluos. Žarišta elipse smještena su na velikoj osi simetrično s obzirom na središte, a apscisa im je e = ± √ a² − b² ; e je linearni ekscentricitet, a ε = e/a numerički ekscentricitet. Svaka tetiva koja prolazi kroz središte elipse njezin je promjer. Ploština je elipse P = abπ. Tangenta na elipsu u točki T elipse zatvara jednake kutove sa spojnicama r1r2 točke T sa žarištima elipse; zato se zrake koje izlaze iz jednoga žarišta elipse sastaju nakon zrcaljenja na elipsi u njezinu drugome žarištu. Planeti se gibaju po elipsama kojima se u jednom žarištu nalazi Sunce.

2. U lingvistici i poetici, stilska figura izostavljanja sintaktički nužnih dijelova rečenice, npr. Što prije [uradiš], to bolje. Izostavljanja mogu zahvatiti bilo koji dio rečenice, uz uvjet da ona ostane razumljiva iz konteksta. Tu se ne ubrajaju hotimice nedovršene rečenice. Katkad se elipsa rabi i kao zajednički naziv za detrakciju (detractio) pa tada obuhvaća figure poput brahilogije, apokoine, apokope, afereze, asindeta, zeugme itd. Suvremeno se pjesništvo elipsom rado koristi za predočavanje razgovornoga jezika i izricanje emocionalnih stanja.

elipsa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17715>.