Elitis, Odiseas

Elitis, Odiseas (Odysséas Elýtēs [eli'tis], pravo prezime Alepudelis/Alepoudélēs [alepuδe'lis]) grčki pjesnik (Iraklij, Kreta, 2. XI. 1911Atena, 18. III. 1996). Studirao pravo u Ateni, putovao Europom. Isprva pod dojmom francuskoga nadrealizma kao metode, spojio je moderne oblike s drevnom ljubavlju za zavičajnu prirodu i čovjekovu sudbinu u njoj. Elementima suvremene poetike uspio je dodati konkretne sadržaje, pa mu pjesništvo nadaleko prelazi zadanost početnih formalnih okvira: za njega je 1979. dobio i Nobelovu nagradu za književnost. Zbirke: Orijentacije (Prosanatolismoí, 1936), Sunce prvo (Ḗlios o prṓtos, 1943), Šest i jedna grižnja savjesti za nebo (Éksi kai mía týpseis gia ton ouranó, 1960), Drvo svjetlosti i četrnaesta ljepota (To phōtódentro kai ē dékatē tétartē omorphiá, 1971) i dr.; poeme: Junačka i pogrebna pjesma potporučniku nestalom u Albaniji (Ásma ērōikó kai pénthimo gia ton khaméno anthypolokhagó tēs Alvanías, 1945), Vrijedno jest (To áksion estí, 1960; kao oratorij uglazbio Mikis Teodorakis), Marija Nefeli (María Nephélē, 1978) i dr. Prevoditelj Rimbauda, Lautréamonta, Éluarda, Garcíje Lorce, Majakovskoga, Pierrea Jeana Jouvea.

Elitis, Odiseas. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17726>.