emfaza

emfaza (grč. ἔμφασıς: pojavljivanje, isticanje), zanos, uzbuđenost, prenaglašenost; u retorici označuje pretjeranost u tonu ili u izrazu; figura kojom se nečemu daje (nezaslužena) važnost; pretjerano kićen govor. Emfazom se katkada smatra i neizravno govorenje, npr. kada tko ne govori izravno o stvarima, nego ih samo nagovješćuje, npr. Batina ima dva kraja; Riješit ćemo to, ljudi smo (tj. pošteni smo); To je život (tj. to je pravi život) i sl. U jezikoslovlju se emfazom obično označuje težnja da se neke fonološke ili morfološke značajke jezika pretjerano ističu (iz estetskih ili komunikativnih razloga, npr. radi bolje razumljivosti). Riječ je o isticanju nekog elementa u izričaju posebnom intonacijom, ponavljanjem, osobitom sintaktičkom pozicijom (redom riječi) i sl.

emfaza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17821>.