STRUKE:

Eucken, Rudolf

Eucken [ọi'kən], Rudolf, njemački filozof i filolog (Aurich, 5. I. 1846Jena, 14. IX. 1926). Profesor u Baselu i Jeni; obnovio Fichteov etički idealizam. Držao je da suvremena kultura razara život, jer je svako njezino područje (religija, znanost, umjetnost, priroda, društvo) stvorilo zasebne nazore koji se ne spajaju u jednu životnu sliku. Kritizirao je te različite životne sustave i stvorio pogled da život ima smisla samo kao stvaranje zbiljnosti (aktivizam). To pretpostavlja da je duhovni život postao čovjeku svrhom, a ne samo sredstvom da se snađe u prilikama i da život učini udobnim i ugodnim. Sudjelovao je u mirotvornom pokretu, a 1908. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Djela: Jedinstvo duhovnog života u svijesti i činu čovječanstva (Die Einheit des Geisteslebens in Bewußtsein und Tat der Menschheit, 1888), Životni pogledi velikih mislitelja (Die Lebensanschauungen der großen Denker, 1890), Borba za duhovni sadržaj života (Der Kampf um einen geistigen Lebensinhalt, 1896), Čovjek i svijet (Mensch und Welt, 1918), Duhovni zahtjevi sadašnjosti (Die geistigen Forderungen der Gegenwart, 1928).

Eucken, Rudolf. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18559>.