struka(e):
Filipović, Ivan
hrvatski kemičar
Rođen(a): Sveti Ivan Zelina, 12. XII. 1911.
Umr(la)o: Zagreb, 11. VIII. 1998.

Filipović, Ivan, hrvatski kemičar (Sveti Ivan Zelina, 12. XII. 1911Zagreb, 11. VIII. 1998). Diplomirao 1935., doktorirao 1951. Radio u Zenici (1935–41), zatim u Zagrebu, 1946–54. asistent i docent Farmaceutskog fakulteta, od 1954. na Tehnološkom fakultetu (danas: Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) izvanredni profesor, od 1961. redoviti profesor, dekan (1966–68), utemeljitelj i predstojnik Zavoda za opću i anorgansku kemiju. Bavio se ravnotežama u otopinama kompleksnih spojeva, elektrodnim procesima i analitičkom kemijom, prvi uveo polarografiju u hrvatsku znanost i praksu (1946). Dobio republičku Nagradu za znanstveni rad »Ruđer Bošković« (1975), Nagradu za životno djelo s područja publicistike »Davorin Trstenjak« (1985), Republičku nagradu za životno djelo (1991). Glavna djela: Laboratorijski priručnik (I–III, 2. izdanja 1946–85., s P. Sabioncellom) i Opća i anorganska kemija (I–II, 9 izdanja 1973–95., sa S. Lipanovićem).

Citiranje:

Filipović, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 18.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/19572>.