fluorescentna cijev

ilustracija
FLUORESCENTNA CIJEV, a - izgled jednoga kraja cijevi; b - spajanje cijevi na električnu mrežu: 1. staklena cijev, 2. fluorescentni sloj, 4. žarna nit elektrode, 4. starter, 5. prigušnica

fluorescentna cijev, električno rasvjetno tijelo kojemu svjetlost emitira fluorescentni sloj na stijenki cijevi, pobuđen električnim izbojem u smjesi živinih para i plemenitog plina (argona ili kriptona) pod niskim tlakom (→ luminiscencija). Na krajevima cijevi ugrađene su dvije serijski spojene žičane elektrode, koje se prolaskom struje užare, a elektroni nastali termionskom emisijom ioniziraju živine pare i plemeniti plin i tako olakšavaju električno izbijanje u plinu između elektroda i pri nižim naponima. Zato se fluorescentne cijevi napajaju izravno iz gradske električne mreže, za razliku od visokonaponskih svjetlećih cijevi kao što su npr. neonske, koje se napajaju preko visokonaponskog transformatora (→ geisslerove cijevi).

Nakon kratkotrajna žarenja elektroda, njihova se serijska veza prekida vanjskim toplinskim prekidačem, tzv. starterom. U strujnom krugu napajanja cijevi nalazi se i vanjska električna zavojnica velike samoinduktivnosti (prigušnica). Zbog samoindukcije pri isključivanju startera nastaje u električnoj zavojnici kratkotrajni naponski udar, što je uz već emitirane elektrone dovoljno za nastanak električnog izbijanja kroz ioniziranu plinsku smjesu, i to frekvencijom dvostruko većom od frekvencije gradske mreže. Kako je električni otpor cijevi vrlo malen, prigušnica ograničava prekomjeran porast električne struje kroz cijev.

Ionizacija i električno izbijanje u cijevi popraćeno je emisijom pretežito ultraljubičastog zračenja, a ono uzrokuje fluorescenciju na posebnom sloju nanesenome na unutarnjoj stijenki cijevi. Emisija je fluorescentnih cijevi oko 30 do 90 lm/W, za razliku od žarulja, kojima iznosi oko 20 lm/W.

Trajnost je fluorescentnih cijevi i do deset tisuća sati, desetak puta veća od trajnosti žarulja. Ona ovisi o gubitku emisijskog sloja na elektrodama, do kojeg dolazi pri svakom paljenju, ali i tijekom uporabe. Trajnost standardnih fluorescentnih cijevi s magnetskom predspojnom napravom iznosi 8000 sati, a s elektroničkom predspojnom napravom produžuje se do 20 000 sati. Svjetlosni tok fluorescentnih i fluokompaktnih žarulja smanjuje se tijekom korištenja zbog fotokemijske degradacije fosfornog omotača i skupljanja naslaga unutar cijevi koje apsorbiraju svjetlost.

Nedostatak je fluorescentnih cijevi titranje svjetlosti frekvencijom od 100 Hz, što na pomičnim tijelima uzrokuje stroboskopski efekt (→ stroboskop). Taj se nedostatak smanjuje inertnim fluorescentnim slojem te uporabom svjetiljki s više cijevi, napajanih fazno pomaknutim strujama.

Fluorescentne se cijevi proizvode u različitim oblicima i veličinama, kao ravne ili savijene cijevi za unutarnju i vanjsku rasvjetu, npr. za rasvjetu uredskih prostorija, industrijskih pogona (ali ne ondje gdje bi stroboskopski efekt mogao uzrokovati neželjene posljedice, npr. privid mirovanja rotirajućih tijela) te za rasvjetu javnih prostora kao što su trgovine, kolodvori, prolazi i sl.

Fluokompaktna cijev je fluorescentna cijev malih dimenzija koju čini jedna ili više savijenih fluorescentnih cijevi, učvršćenih na postolju s grlom jednakim onomu u većine standardnih žarulja i s ugrađenom elektroničkom predspojnom napravom koja zamjenjuje starter i prigušnicu. Pale se brzo i bez treperenja. Razvijene su kao zamjena za žarulje snage 25 do 100 W, ali im se područje primjene stalno širi, zamjenjuju obične žarulje u javnim prostorima, a sve više i u kućanstvima.

fluorescentna cijev. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.2.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=19966>.