Furlanija (talijanski Friuli [friu:'li), geografski i povijesni kraj u sjeveroistočnoj Italiji, dio je regije Furlanija-Julijska krajina; obuhvaća porječje Tagliamenta i donjega toka Isonza, između Karnskih Alpa i Jadranskoga mora. Njezino područje čine podregionalne jedinice Udine i Pordenone (pokrajine do 2017); najveće središte su Udine. Više od polovice stanovništva uz talijanski govori i furlanskim jezikom (među njima oko dvije trećine kao materinskim).
Područje Furlanije bilo je u antici nastanjeno Ligurima, Euganejcima te Venetima. U II. st. pr. Kr. osvojili su je Rimljani, koji su, među ostalim naseljima, podigli Akvileju 181. pr. Kr. i poslije Forum Iulii (danas Cividale del Friuli), po kojem je nazvan cijeli kraj. Nakon propasti Zapadnorimskog Carstva 476. u sastavu je Odoakarove države, potom pod Ostrogotima te je, pošto ju je sredinom VI. st. kratkotrajno zaposjelo Istočnorimsko (Bizantsko) Carstvo, 568. pripala langobardskoj državi, a 774. Franačkoj u okviru koje je bila uređena kao markgrofovija. Markgrof Erih ratovao je 799. s Avarima i Hrvatima. Hrvatska je 803. potpala pod franačku vlast i kontrolu furlanskih markgrofova Kadaloha i Balderika, koji su 819–823. ratovali protiv Ljudevita Posavskoga, a potkraj IX. st. markgrof Berengar (okrunjen 888. za kralja Italije) borio se s Mađarima. Furlanija je 952. pripala Bavarskoj, a 1077. darovao ju je rimsko-njemački car Henrik IV. akvilejskomu patrijarhu. Veći dio Furlanije stekla je 1420. Mletačka Republika, a manji, istočni dio grofovi Gorički, u čijem je posjedu ostao do 1500., kada je došao pod vlast Habsburgovaca. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. cijela je Furlanija potpala pod Habsburšku Monarhiju što je, nakon razdoblja francuske vlasti 1805–13., potvrđeno 1815., odredbama Bečkoga kongresa. Bivši mletački dio Furlanije sjedinjen je 1866. s Kraljevstvom Italije, a s njime je došla pod Italiju i Beneška Slovenija.
