Gabon

ilustracija
GABON, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9

Gabon (Gabonska Republika/République Gabonaise), država u ekvatorskome dijelu zapadne Afrike, između Ekvatorske Gvineje (duljina granice 350 km) i Kameruna (298 km) na sjeveru, Republike Konga (1903 km) na istoku i jugu te Atlantskoga oceana (duljina obale 885 km) na zapadu; obuhvaća 267 667 km².

Prirodna obilježja

Najveći dio Gabona (2/3 teritorija) zauzima bazen rijeke Ogooué. Obalna nizina uz Gvinejski zaljev, građena od tercijarnih i kvartarnih riječnih naplavina (ležišta nafte), močvarno je područje (široko 30 do 170 km) ispresijecano mnogobrojnim lagunama (Nkomi, Ngobé, Ndogo, Mbanio). Sjeverno i južno od srednjeg toka rijeke Ogooué prostrana se nizina postupno izdiže u granitne visoravni (300 do 600 m) i niža gorja (Chaillu, Kristalno gorje); najviši je vrh zemlje Mount Bengoué (1070 m). Klima je ekvatorska, vlažna, s čestim maglama i visokim temperaturama tijekom cijele godine (23 do 27 °C). Kišno razdoblje traje od listopada do svibnja; godišnja je količina oborina 1500 mm na jugoistoku do više od 4000 mm na sjeverozapadu zemlje. Velika vlažnost i česte magle uzrokovane su spajanjem Benguelske (hladne) i Gvinejske (tople) morske struje uz obalu Gabona. Riječna je mreža dobro razvijena. Glavna rijeka Ogooué (1200 km) protječe središnjim dijelom zemlje i s mnogobrojnim pritokama (Ngounié, Ivindo, Mpassa, Sébé, Okano, Abanga, Offoué i dr.) odvodnjava većinu teritorija Gabona; prostranom deltom ulijeva se u Gvinejski zaljev. Guste tropske kišne šume (okume, ebanovina) zauzimaju 3/4 teritorija, uz obalu rastu šume mangrova, na visoravnima na istoku zemlje razvijena je savana. Gabon ima trinaest nacionalnih parkova (osnovani 2002) koji pokrivaju oko 10% površine zemlje.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2003. u Gabonu živi 1 517 685 st., a prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2013. 1 802 278 st. Prosječna gustoća naseljenosti od 6,3 st./km² svrstava ga među najrjeđe naseljene afričke države. Stanovnici su pripadnici četrdesetak (uglavnom Bantu) naroda od kojih su najbrojniji Fang (28,6% st.), Punu (Pouno; 10,2%), Nzebi (8,9%), Mpongwe (4,1%) i Teke (4,0%); Francuzi (6,7% st.) u glavnome gradu, Pigmejci u manjim skupinama u unutrašnjosti. Prema vjerskom opredjeljenju najviše je katolika (45,0%) i protestanata (28,0%), zatim muslimana (12,0%), pripadnika tradicionalnih afričkih vjerovanja (10,0%), i dr. Godišnji porast stanovništva (2,4% 2010–15) viši je od njegova prirodnoga priraštaja (2,28% ili 22,8‰, 2013) zbog useljavanja stanovništva (uglavnom radnika na naftnim bušotinama) iz susjednih zemalja; oko 250 000 useljenika. Natalitet je znatno viši od svjetskoga prosjeka (31,9‰; svjetski prosjek 19,2‰), mortalitet je 9,1‰, a smrtnost dojenčadi 39,1 ‰ (2013). Stanovništvo je vrlo mlado; u dobi je do 14 godina 42,1% stanovništva, od 15 do 64 godine 54,2% , a u dobi od 65 i više godina samo 3,7% (2014). Očekivano trajanje života za muškarce rođene u 2013. iznosi 62,4 godine, a za žene 64,5 godina. Od ukupnoga broja ekonomski aktivnoga stanovništva (644 000 st. ili 35,7%, 2014) u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 15,5%, u industriji, građevinarstvu i rudarstvu 35,4%, a u uslužnim djelatnostima 49,1% radne snage (2011). Sveučilišta su u Librevilleu (osnovano 1970) i Francevilleu (osnovano 1996); službeni je jezik francuski, a razgovorni su bantuski jezici pojedinih naroda (fang, punu, nzebi, teke i dr.). Nepismeno je 17,7% stanovništva starijega od 15 godina (2012). Glavni je grad Libreville (538 195 st., 2003); ostali su veći gradovi (2003): Port-Gentil (105 712 st.), Franceville (Masuku; 103 840 st.), Moanda (42 703 st.), Oyem (35 241 st.) i Lambaréné (24 883 st.); u gradovima živi 86,7% st. (2013).

Gospodarstvo

Gabon je među gospodarski razvijenijim zemljama tropskoga dijela Afrike. Najveći dio BDP-a (2015. oko 20%) stvara naftna industrija, zasnovana na bogatim ležištima u obalnome pojasu, otkrivenima početkom 1970-ih (s proizvodnjom nafte od 240 000 barela na dan, Gabon je 2014. zauzimao 37. mjesto u svijetu). Značajna su prirodna bogatstva i nalazišta mangana, uranija, zlata i željezne rude te kvalitetne šume (okume i dr.) i hidroenergetski potencijali (2012. oko 41% električne energije proizvode hidroelektrane). Unatoč većem ekonomskom razvoju u odnosu na svoje okruženje, znatna je nezaposlenost (2010. sa stopom od 21%) i velik udjel siromašnog stanovništva (2005. oko 32,7%). Godine 2015. stopa rasta BDP-a iznosila je 3,5% (2010–14. prosječna godišnja stopa rasta BDP-a bila je oko 6%). Vrijednost BDP-a ostvarenoga 2015. je 13,8 milijarda USD; BDP po stanovniku bio je oko 8090 USD. U sastavu BDP-a vodeći je uslužni sektor (57,2%), a potom industrijski (39,1%) i poljoprivredni (3,7%). Nafta, rude i drvo težišni su industrijski i izvozni proizvodi. Ostatak industrije svodi se na prehrambenu, tekstilnu, proizvodnju cementa i dr. Vodeći poljoprivredni proizvodi su kokos, kava, palmino ulje, šećer i dr. Vrijednost izvoza 2015. bila je 5,5 milijarda USD (2014. je 8,8 milijarda USD, a potom je manja zbog pada cijene nafte na svjetskome tržištu). Sirova nafta čini oko 70% izvoza (2015). Prema udjelu u izvozu vodeći partneri 2014. bili su Kina (15,8%), Japan (14,6%), Australija (11%), SAD (7,9%) i Indija (7,8%). Vrijednost uvoza 2015. bila je 2,4 milijarde USD (2014. je 3 milijarde USD). U uvozu prednjače industrijski strojevi i oprema, goriva i kemikalije, građevni materijali i dr. Prema udjelu u uvozu vodeći partneri 2014. bili su Francuska (20%), Obala Bjelokosti (15,3%), Kina (9,6%) i SAD (9,3%). Veličina javnoga duga je 44,8% BDP-a (2015).

Promet

Transgabonska željeznička pruga (670 km) povezuje luku Owendo s Francevilleom (manganova i uranova ruda, drvo); cestovna mreža duga je 9170 km, od čega je 12% asfaltirano (2007). Promet se odvija i rijekom Ogooué (plovna 250 km, od ušća do Ndjolé) te njezinim pritocima; oko 1600 km unutarnjih vodenih putova. Glavne luke: Libreville-Owendo (drvo, rude), Port-Gentil (nafta), Mayumba. Međunarodne su zračne luke u Librevilleu, Port-Gentilu i Francevilleu.

Novac

Novčana je jedinica CFA franak (CFA franc; XAF); 1 CFA franak = 100 santima (centimesa).

Povijest

U prapovijesti je bio naseljen pigmejskim stanovništvom, a od početka naše ere naseljavaju ga Bantu plemena. Priobalno područje Gabona potpalo je u XIV. st. većim dijelom pod vlast Bakonga, moćnoga plemena koje je osnovalo državu Kongo. Portugalski trgovci došli su na obale Gabona 1472., a prve faktorije osnovali su 1485. Sve do XIX. st. glavna je gospodarska grana bila trgovina robljem. God. 1839. Francuzi su stavili pod svoj protektorat teritorij gabonskoga vladara Denisa I. i učvrstili se u Gabonskome zaljevu. Konačna okupacija cijeloga Gabona uslijedila je nakon ekspedicije Savorgnana de Brazza (1879–82) i Gabon je bio uključen u koloniju Francuski Kongo (1886). Kao zasebna kolonija Gabon uključen je 1910. u sklop Francuske Ekvatorske Afrike. Od 1946. u sastavu je Francuske unije; 1958. postaje autonoman u okviru Francuske zajednice. Neovisnost je proglasio 17. VIII. 1960. Tijekom 1961–67. predsjednik je bio Léon M’Ba, lider Demokratskoga bloka Gabona; 1964. smijenjen je državnim udarom pa vraćen na vlast francuskom vojnom intervencijom. M’Ba je umro 1967., a naslijedio ga je njegov suradnik Albert B. Bongo, koji je 1968. osnovao Gabonsku demokratsku stranku (PDG) i uveo jednostranački režim (prihvativši islam na početku 1970-ih promijenio je ime u Omar). U 1980-im zemlju su potresali studentski nemiri i velike demonstracije sa zahtjevima za demokratizacijom. Nakon masovnih protesta na početku 1990-ih, uvodi se višestranački sustav, a na prvim višestranačkim izborima, održanima potkraj 1993., pobijedio je O. Bongo. Oporba mu je osporavala pobjedu i organizirala demonstracije, pa je na početku 1994. bilo uvedeno izvanredno stanje. Na parlamentarnim izborima 1996. pobjedio je PDG, a Bongo je ponovno izabran za predsjednika potkraj 1998. Incidenti na spornoj morskoj granici između Gabona i Ekvatorske Gvineje pogoršavali su njihove međudržavne odnose potkraj 1990-ih. Ustavnim promjenama 2003. Bongo je učvrstio vlast; pobjedio je na izborima 2005 (PDG je ostao vodeća politička stranka). Nakon Bongove smrti 2009. za predsjednika je izabran njegov sin Ali Bongo Ondimba (od 1999. bio je ministar obrane). Uslijedili su oporbeni prosvjedi i nemiri u pojedinim gradovima. Početkom 2011. s Ekvatorskom Gvinejom dogovorena je međunarodna arbitraža za spor oko morske granice. Političku prevlast PDG je ostvario i na izborima u prosincu 2011.

Politički sustav

Prema Ustavu od 14. III. 1991., Gabon je unitarna republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike na čelu je države, ima široke ovlasti koje jamče nacionalnu neovisnost i teritorijalnu suverenost države. Biraju ga izravno građani za mandat od sedam godina, bez ograničenja u broju mandata. Predsjednik republike imenuje premijera, a on članove vlade, nakon konzultacija s predsjednikom republike. Zakonodavnu vlast ima dvodomni Parlament (Parlement), koji se sastoji od Nacionalne skupštine (Assemblée nationale) i Senata (Sénat). Nacionalna skupština ima 120 zastupnika koji su izravno izabrani za mandat od pet godina. Senat ima 102 člana koje, za mandat od šest godina, biraju općinska vijeća i okružne skupštine. Biračko je pravo glasa opće, jednako i obvezno, a imaju ga svi građani s navršenom 21 godinom života. Najvišu sudbenu vlast ima Vrhovni sud. Administrativno je država podijeljena na devet pokrajina. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 17. kolovoza (1960).

Gabon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20940>.