García Márquez, Gabriel

ilustracija
GARCÍA MÁRQUEZ, Gabriel
ilustracija1ilustracija2

García Márquez [garsi'a ma'rkes], Gabriel, kolumbijski književnik (Aracataca, 6. III. 1928Ciudad de México, 17. IV. 2014). U svijetu najpoznatiji iz skupine pripovjedača prozvanih »hispanskoamerički boom«, koji su od 1960-ih najviše pridonijeli da hispanskoamerička književnost postane sastavnicom tzv. svjetske književnosti. Studirao u Bogoti, potom bio izvjestitelj i dopisnik iz Rima, Pariza i New Yorka; dugo živio u Barceloni i Meksiku. U Parizu se 1955. našao bez ikakvih sredstava za život, pa se posvetio pripovjednoj prozi. U tom je razdoblju dovršio zbirku pripovijedaka Oči modroga psa (Ojos de perro azul, objavljenu tek 1974). U Buenos Airesu je 1955. objavio i kratki roman Otpad (La hojarasca), u kojem rabi flash-back, odnosno unutarnji monolog, s građom iz južnoameričkih provincijskih društvenih odnosa. U Meksiku je 1961. objavio Pukovniku nema tko da piše (El coronel no tiene quien le escriba), parabolu o samoći i zaboravu provincije. Iz 1962. je Zla kob (La mala hora), a 1967. u Buenos Airesu objavio je najznačajniji roman, Sto godina samoće (Cien años de soledad). Roman je imao široku i raznoliku svjetsku recepciju; to je priča o potrazi za mjestom (mitski Macondo) u kojem život može početi ispočetka, neopterećen kolektivnim i inim grijesima prošlosti, te o konačnoj propasti takve zamisli. Majstorski građena na povijesti španjolskoga otkrića Novog svijeta, isprepletena je istodobno s mitovima i raznovrsnim utopijskim zamislima. Nakon toga, pisac se u svim romanima zadržavao u okvirima povijesnoga, legendarnoga i mitskoga. U romanu General u svojem labirintu (El general en su laberinto, 1989) fabulira na temelju činjenica iz već mitskoga životopisa S. Bolívara, ali od trenutka njegova političkoga pada i progona; u djelu O ljubavi i drugim nečistim silama (Del amor y otros demonios, 1994) dovodi u racionalnu vezu odnos legende i događajnoga. Pripovjedna proza Garcíe Márqueza postala je sinonimom za određeni skup predodžaba o hispanskoj Americi, a novu estetsku vrijednost kritika je vidjela u postupku kojim točno opažanje stvarnosti pretvara u fantastiku. U Hrvatskoj su mu prevedena sabrana djela; od 1970-ih uživa veliku popularnost široke publike, a utjecao je i na stvaralaštvo hrvatskih fantastičara. Godine 1982. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

García Márquez, Gabriel. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21261>.