geologija

geologija (geo- + -logija), znanost o Zemlji kao cjelini; proučava podrijetlo, sastav i građu, povijesni aspekt (uključujući postanak i razvoj života), narav procesa koji su oblikovali današnje stanje. Riječ geologija prvi je put 1778. u svojem radu upotrijebio Jean André de Luc (znanstvenik švicarskog podrijetla koji je, živeći u Windsoru, veći dio svojega života bio savjetnikom kraljice Charlotte); gotovo u isto vrijeme pojam je rabio i švicarski kemičar Horace Benediet de Saussure.

Obuhvaća više grana: 1) kristalografiju, mineralogiju, petrologiju i geokemiju, koje se bave tvarima i sastavom Zemlje; 2) strukturnu geologiju (uključujući i geofiziku), koja je zaokupljena oblikom i smještajem različitih jedinica što grade Zemlju; 3) stratigrafiju i povijesnu geologiju, kojima je cilj upoznavanje svih promjena na Zemlji (reljefa, strukture životinjskih i biljnih organizama); 4) paleontologiju; 5) fizičku geologiju (uključujući geomorfologiju), koja obuhvaća proučavanje procesa što utječu na reljef Zemlje.

Geologija se počela razvijati u XVIII. st., a napredak joj je bio brz zbog teorijskog i praktičnog značenja pitanja kojima se ona bavi, posebice onih od gospodarskog značenja (mineralne, rudne i energetske sirovine).

Hrvatska se geologija sustavno počela razvijati u XIX. st., kada hrvatski krajevi pobuđuju zanimanje inozemnih geologa. Tako je Franjo Tkalec objavio na njemačkom i hrvatskom jeziku pojedine geol. crtice o rudama, toplicama i dr. O fosilnoj flori Promine pisao je Šibenčanin Roberto Visiani, a Lj. Vukotinović, uz ostalo, objavio je 1870. članak O petrefaktih (okaminah) uobće i o podzemnoj Fauni i Flori Susedskih laporah, koji se može smatrati temeljnim za hrv. geologiju. Iste je god. Gj. Pilar, dijelom na istoj temi, započeo svoju široku geol. djelatnost. Od 1875. predavao je na Zagrebačkom sveučilištu kao prvi profesor mineralogije i geologije. Naslijedio ga je M. Kišpatić za mineralogiju i petrografiju, a D. Gorjanović-Kramberger za predmete geologije i paleontologije. Otada se geološko-paleontološka i mineraloško-petrografska struka razvijaju odvojeno i granaju u niz specijalističkih predmeta. Gorjanovićevim zauzimanjem osnovano je 1909. Geološko povjerenstvo, kojemu je glavni zadatak bilo snimanje geol. karata. Današnji mu je nasljednik Institut za geološka istraživanja. Nakon Gorjanovića istaknuli su se F. Koch i osobito Marijan Salopek, koji je uveo ekipna terenska istraživanja uz sudjelovanje studenata, te J. Poljak. Osjetan napredak u istraživačkom radu povezan je s izdvajanjem prirodoslovnih struka iz Filozofskoga fakulteta i osnivanjem Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta (1946). God. 1951. uvodi se studij za geologe praktičnih usmjerenja, koji je 1964. zajedno s rudarstvom prerastao u Rudarsko-geološko-naftni fakultet (1964). Geol. se djelatnošću bave i gospodarske ustanove u svezi s istraživanjem nafte i prirodnog plina (Naftaplin i dr.) s pojačanim uvođenjem geofizičkih metoda i drugih egzaktnih postupaka u geol. interpretaciju. Napretku geologije poslužili su i znanstveni časopisi, osobito Acta geologica u HAZU i Geologia Croatica u Institutu za geološka istraživanja. Strukovna udruga – Hrvatsko geološko društvo – djeluje od 1945.

geologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21701>.