geometrijsko tijelo, omeđeni trodimenzijski dio prostora kojemu su zanemarena fizikalna svojstva (masa, elastičnost, kemijski sastav i sl.), a proučavaju se oblik i položaj. Plohe koje čine plašt geometrijskoga tijela odvajajući ga od ostatka prostora mogu biti ravne ili zakrivljene pa se prema tome tijela mogu podijeliti na uglata i obla. Geometrijsko je tijelo konveksno ako dužina koja spaja bilo koje dvije njegove točke pripada tijelu (npr. kocka), a konkavno ako dužina koja spaja neke dvije njegove točke ne pripada tijelu (npr. torus). Oplošje geometrijskoga tijela je zbroj ploština svih strana koje to tijelo omeđuju. Osnovna geometrijska tijela mogu biti ravnoplošna: prizma, piramida i obla: valjak, stožac i kugla.
Arhimedova tijela omeđuju pravilni višekutnici koji nisu svi međusobno jednaki; Platonova tijela omeđuju pravilni, međusobno jednaki višekutnici kojima se u svakom vrhu sastaje jednak broj bridova; rotacijska tijela nastaju rotacijom geometrijskoga lika u prostoru ili ravninske krivulje oko čvrste osi koja se nalazi u istoj ravnini kao i krivulja, a ostala geometrijska tijela su bačva, obelisk, polukugla, sferoid i dr.
