golijardi

golijardi (franc. goliards < starofranc. gouliards < srednjovj. lat. goliardus) (lat. clerici vagantes, vagi scholares), putujući studenti i klerici koji su se u razdoblju od XI. do XIII. st. u Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj uzdržavali sastavljanjem i izvođenjem igrokaza i pjesama na latinskom jeziku. Ime su dobili po biblijskom liku Goliju, srednjovjekovnom zaštitniku lutajućih klerika (lat. Golias, ukriženo s gula: ždrijelo). Pjesme im govore o vinu, senzualnoj ljubavi, mladosti, sa satirom obično uperenom protiv crkvene hijerarhije i postojećega ćudoređa. Obilježuje ih tzv. golijardska strofa sastavljena od četiriju trinaesteraca sa ženskom rimom, a gdjekad i završnoga heksametra zvanog auctoritas. Većina je anonimna i sačuvana u različitim zbirkama, od kojih je najpoznatija Carmina Burana.

golijardi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.1.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22567>.