Gordimer, Nadine

Gordimer [gɔ:'dimə], Nadine, južnoafrička književnica engleskog izraza (Springs, Transvaal, 20. XI. 1923Johannesburg, 13. VII. 2014). Odrasla u židovskoj obitelji južnoafričke srednje klase, kao kći Litavca i Engleskinje. Školovala se u Johannesburgu. Premda je pripadala povlaštenomu bijelom sloju usred južnoafričkog apartheida, bila je njegova gorljiva protivnica. O razornim učincima rasizma pisala je u svojim ranim romanima (npr. Pokojni građanski svijetThe Late Bourgeois World, 1966). Opisala je zatvorenost i krutost kolonijalnog života, nemoć zapadnog liberalizma u borbi protiv rasne podijeljenosti kroz varijacije odnosa bijelaca i crnaca, muškaraca i žena, povlaštenih i podređenih. Djelo joj obilježuje jasan, kontroliran, nesentimentalan, analitički stil, pun ironijskih obrata. Kao trajnu napetost između sklonosti prema samoizolaciji i težnje društvenoj pravdi, propitivala je sukob između osobnoga i javnoga u romanima Počasni gost (A Guest of Honour, 1970), Konzervator (The Conservationist, 1974), Julyjev narod (July’s People, 1981), Priča mojega sina (My Son’s Story, 1990) i dr. Nakon političkog ukinuća apartheida, nastavila je problematizirati moralne dvojbe ne samo svoje sredine, ali sa sve većom sumnjom u mogućnost zbiljske društvene promjene: Nitko da me prati (None to Accompany Me, 1994), Kućni pištolj (The House Gun, 1998), kao i temu neostvarivosti ljubavi na rascjepu kultura: Usput (The Pickup, 2001). Napisala je više zbirki kratkih priča, primjerice Skok (Jump, 1991), te više zbirki eseja, npr. Pisanje i bivanje (Writing and Being, 1995) i dr. Sastavila je antologiju južnoafričkih crnačkih pisaca Crni tumači (The Black Interpreters, 1973). Za svoje autentično nastojanje oko suživota različitih kultura dobila je Nobelovu nagradu za književnost 1991.

Gordimer, Nadine. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22691>.