gromobranska zaštita

gromobranska zaštita, zaštita zgrada, električnih nadzemnih vodova, električnih postrojenja na otvorenom i drugih objekata od štetnih posljedica udara munje. Munja zagrijava sve materijale na visoku temperaturu (električna struja može postići vrijednost 150 000 A) i može izazvati požar ili oštetiti konstrukcije objekata. Prvu gromobransku zaštitu ostvario je Benjamin Franklin sredinom XVIII. st. Franklinov gromobran bio je uglavnom izrađen od dijelova koje i danas ima većina gromobranskih instalacija.

Osnovne dijelove gromobranske instalacije zgrada čine glavni prihvatni vod, vertikalni i pomoćni vodovi i uzemljivač. Glavni prihvatni vod čelična je traka položena duž sljemena i rubova krova, opremljena katkad i kraćim šiljcima (u starijim instalacijama primjenjivali su se vertikalni čelični štapovi, hvatači munje). Vertikalni vodovi od metalnih traka ili užadi povezuju glavni prihvatni vod s uzemljivačem; pomoćni vodovi povezuju veće metalne mase ili površine na glavni prihvatni vod ili na vertikalne vodove. Uzemljivač u obliku metalne ploče, cijevi ili traka često je kao prsten oko objekta ukopan u zemlju, a služi za uspostavljanje vodljive veze između vertikalnih vodova i tla. Na svakom vertikalnom vodu nalazi se mjerni spoj kojim se taj vod može odvojiti od uzemljivača radi mjerenja udarnog otpora uzemljivača. Svojedobno se, katkad, na velike i važnije zgrade uz hvatač munje postavljao i izvor ionizirajućega zračenja (tzv. radioaktivni gromobran), koji je ionizirao okolni zrak i trebao pospješiti djelovanje gromobrana, ali je taj način zaštite danas napušten.

Na dalekovode se na vrh stupova iznad vodiča postavljaju uzemljena zaštitna užeta, a u električna postrojenja na otvorenom mogu se iznad štićenih dijelova razapeti užeta priključena na zajedničko uzemljenje. Materijal, oblik i mjere za izradbu gromobranskih instalacija propisani su normama; gromobransku zaštitu treba postaviti na svakom objektu koji se po svojoj visini, veličini i obliku razlikuje od okolnih objekata, a posebno je pažljivo treba izvesti u područjima s učestalim atmosferskim pražnjenjima. Hrvatska u tom pogledu pripada u područje razmjerno umjerenih klimatskih prilika, s 30 do 45 grmljavinskih dana godišnje, pri čemu je njihov broj u priobalnom pojasu zemlje veći.

gromobranska zaštita. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=23483>.