Gvineja Bisau

ilustracija
GVINEJA BISAU, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5

Gvineja Bisau (Républica da Guiné-Bissau), država na zapadnoj obali Afrike, između Senegala na sjeveru (duljina granice 338 km), Gvineje na istoku i jugoistoku (386 km) te Atlantskog oceana na jugozapadu; obuhvaća 36 125 km².

Prirodna obilježja

Gvineja Bisau se sastoji od ravnice uz obalu Atlantskog oceana i brežuljkastoga zaleđa (visina do 300 m) u unutrašnjosti. Razvedena obala duga je 350 km; pred njom su mnogobrojni otoci otočja Bijagós. Klima je tropska, s prosječnom godišnjom temperaturom od 25 do 26 °C; srednja je siječanjska temperatura u glavnom gradu 24,4 °C, a srpanjska 26,7 °C. Godišnja količina oborina od 1500 do 3000 mm (Bissau 1950 mm); najviše kiše padne u razdoblju lipanj–studeni. Od prosinca do svibnja puše suh topao vjetar harmatan. Cacheu i Cacine glavni su vodeni tokovi. Obala je obrasla mangrovama i tropskom kišnom šumom. U unutrašnjosti je raširena savana te galerijske šume.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2009. u Gvineji Bisau živi 1 520 830 st., a prema procjeni stanovništva iz 2011. god. 1 547 061 st. Prosječna je naseljenost 42,8 st./km² (2011). Stanovnici su pripadnici naroda Balante (25,0%), Fulani (Fulakunda, Peul; 17,1%), Mandjak (Mandyako; 12,0%), Mandinka (Mandingo, Malinke; 10,0% st.) i dr. (35,9%). Prema vjeri najbrojniji su pripadnici različitih tradicionalnih vjerovanja (49% st.), muslimani (42% st.), kršćani (9%). Porast stanovništva iznosi 2,4% (2006–11) i odgovara prirodnomu priraštaju stanovništva (21,6‰ ili 2,16%, 2010). Natalitet je 38,3‰ (2010), a mortalitet 16,7‰ (2010); mortalitet dojenčadi 92,6‰ (2010). Stanovništvo je veoma mlado; u dobi je do 14 godina 42,6% st., u dobi od 15 do 59 godina 51,9%, a u dobi od 60 i više godina 5,5% st. (2005). Očekivano je trajanje života za muškarce 47,1 godina, a za žene 50,1 godina (2010). U primarnim djelatnostima (poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo) zaposleno je 78,9% aktivnoga stanovništva, a u sekundarnim (industrija, građevinarstvo, rudarstvo) i tercijarnim djelatnostima (usluge) 21,1% st. (2011). Službeni je jezik portugalski, a razgovorni su jezici kreolski portugalski (crioulo), balanta-kenthoe (balante), mandjak, papel, mandinka (mandingo), pulaar (fulani). Glavni je grad Bissau (387 909 st., 2009); ostala naselja (2009): Gabú (81 495 st.), Bafatá (68 956 st.), Bissora (56 585 st.), Bigene (51 412 st.); u gradovima živi 29,9% st. (2009).

Gospodarstvo

Početkom 2000-ih Gvineja Bisau ostala je među najsiromašnijim zemljama u svijetu. Iako je u razdoblju od 1995. do 2014. prosječan godišnji rast BDP-a bio 2,3% (2015. stopa rasta je 4,8%), održan je velik udjel siromašnog stanovništva (69,3% 2013). Vrijednost BDP-a ostvarenoga 2015. bila je 1,05 milijarda USD (2015), a BDP po stanovniku iznosio je oko 610 USD. Prema udjelu u BDP-u vodeći je poljoprivredni sektor (44,7%), a potom uslužni (41,9%) i industrijski (13,4%). U poljoprivredi prevladava uzgoj indijskog oraščića (175 000 tona 2015), a proizvode se i kukuruz, tapioka, pamuk, kokos, palmino ulje i dr. Prirodna bogatstva čine ležišta nafte, fosfata i boksita, tropske šume te riblji fond. Vrijednost izvoza 2015. bila je 198,2 milijuna USD, a uvoza 218,2 milijuna USD. Izvozi poljoprivredne proizvode (najviše indijski oraščić; 2013. čini 87,7% izvoza), a uvozi naftne derivate, strojeve i opremu, vozila, hranu, robu široke potrošnje i dr. Prema udjelu u izvozu (2014) vodeći partneri su Indija (52,3%), Nigerija (20,7%) i Kina (16,3%); najviše uvozi iz Portugala (20,6%), Senegala (17,5%) i Velike Britanije (16%). Veličina javnoga duga smanjena je sa 164% BDP-a (2009) na približno 60% (2013–15).

Promet

Ukupna je duljina cesta 2755 km (770 km asfaltiranih, 2003). Bissau je najvažnija zračna luka i pristanište za prekooceanske brodove.

Novac

Novčana je jedinica CFA-franak (franc; XAF); 1 franak = 100 santima (centime).

Povijest

Bantu-plemena Bisaua došla su u prvoj polovici XV. st. u dodir s Portugalcima, koji su već 1470. uspostavili na području Bisaua svoje faktorije, a do kraja XVI. st. završili su okupaciju cijele zemlje. Sve do 1879. Portugalska Gvineja (kolonijalni naziv Bisao) upravno je bila povezana s Kapverdskim otocima, gdje je bilo sjedište guvernera, a zatim je postala odvojena kolonija na čelu s vlastitim guvernerom, koji je upravljao iz glavnoga grada Bissaua. Potkraj XIX. i u XX. st. (1912., 1917., 1925. i 1930) izbili su ustanci protiv kolonijalne vlasti, ali su krvavo ugušeni. Od 1951. bila je portugalski prekomorski teritorij (Portugalska Gvineja); 1955. dobila je ograničenu autonomiju. A. Cabral osnovao je 1956. Afričku stranku neovisnosti Gvineje i Kapverdskih otoka (PAIGC), a na početku 1963. predvodio je pobunu protiv portugalske vlasti. Ubijen je početkom 1973., a vodstvo PAIGC-a preuzeli su njegov brat Luis Cabral i Aristides Maria Pereira. Godine 1973. oslobođen je najveći dio zemlje; neovisnost je proglašena 24. IX. 1973. pod sadašnjim imenom (Portugal ju je priznao 1974), a Cabral je postavljen za predsjednika Državnoga vijeća. Nakon državnog udara u studenome 1980. vlast je preuzeo Cabralov suradnik João Bernardo Vieira; odvajanjem frakcije Kapverdskih otoka u PAIGC-u je došlo do rascjepa. Do polovice 1980-ih vodila se borba za vlast (1984. Vieira je preuzeo i premijerske ovlasti); pod optužbama za spremanje državnog udara (1982., 1985) vođena su mnogobrojna politička suđenja. Potkraj 1991. ozakonjene su oporbene stranke, a na izborima 1994. Vieira je zadržao vlast. U lipnju 1998. izbila je vojna pobuna, koja je prerasla u građanski rat; okončan je u svibnju 1999. padom Vieire. Nakon privremene vojne uprave, u studenome 1999. održani su parlamentarni izbori; relativnu je većinu osvojila Stranka društvene obnove, a njezin je vođa Kumba Ialá izabran za predsjednika na početku 2000. Državni udar bio je 2003., a nestabilna civilna vlast obnovljena je 2004–05. Nakon pobjede na predsjedničkim izborima 2005. Viera je ponovno bio na vlasti (2009. ubijen je u atentatu). Malam Bacai Sanha bio je predsjednik od 2009. do smrti 2012. Potom su predsjednički izbori prekinuti državnim udarom, u travnju 2012., te je vlast preuzela vojna hunta. Civilna vlast obnovljena je 2014; u drugom krugu predsjedničkih izbora u svibnju 2014. pobijedio je José Mário Vaz (kandidat PAIGC-a, ministar financija 2009–12).

Politički sustav

Prema Ustavu od 16. V. 1984 (nadopunjen amandmanima u više navrata), Gvineja Bisau je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Na čelu je države predsjednik republike, kojega izravno biraju građani za mandat od 5 godina, bez ograničenja broja mandata. On imenuje članove vlade nakon konzultacija sa stranačkim vođama vladajućih stranaka. Izvršnu vlast ima vlada. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna (narodna) skupština (Assembleia Nacional Popular), koja ima 102 zastupnika izravno izabrana za mandat od 4 godine. Pravo glasa imaju svi građani s navršenih 18 godina života. Najvišu sudbenu vlast obavlja Vrhovni sud (Supremo Tribunal da Justicia), koji ima 9 sudaca što ih imenuje predsjednik republike. Administrativno je država podijeljena na 9 regija. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 24. rujna (1973).

Gvineja Bisau. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=23925>.