Haiti

ilustracija
HAITI, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5

Haiti (franc. République d’Haïti, kreolski Repiblik d’Ayiti), država na zapadnom dijelu otoka Hispaniole u Karipskome moru, Srednja Amerika. Obuhvaća 27 750 km². Kopnenu granicu ima samo na istoku, s Dominikanskom Republikom (275 km); morski prolaz Windward dijeli ga od Kube na zapadu.

Prirodna obilježja

Haiti se sastoji od dvaju poluotoka, međusobno odvojenih prostranim zaljevom Gonâve, u kojem se nalazi istoimeni otok (689,6 km²). Pretežno je planinska zemlja (75,8%). Reljef raščlanjuju četiri planinska lanca koja se pružaju smjerom sjeverozapad–jugoistok ili zapad–istok, a pripadaju američkim Kordiljerima. Građeni su od vulkanskih stijena i krednih sedimenata. Glavni planinski lanac, Massif du Nord, visok do 1090 m, pruža se na sjeveru zemlje i nastavlja se u Dominikansku Republiku, gdje se naziva Cordillera Central. Južnije od njega, u zaleđu zaljeva Gonâve, pruža se vapnenački središnji plato, prosječne visine 300 m, kojim protječe rijeka Artibonite. Prema jugu pružaju se planinski lanac Chaîne du Trou d’Eau, nizina Cul-de-Sac, s brakičnim jezerom Saumâtre na granici s Dominikanskom Republikom, i gorje Massif de la Selle (do 2680 m). Na krajnjem se jugozapadu nalazi gorje Massif de la Hotte (2414 m). Obala, duga 1771 km, stjenovita je, i mjestimično strma. Od većih otoka, osim otoka Gonâve, Haitiju pripada i Tortue (193,0 km²) uz sjeverozapadnu obalu.

Rijeke su kratke, planinske. Najdulja je Artibonite (320 km, izvire u Dominikanskoj Republici), kojoj se vode u donjem toku koriste za natapanje (ukupno se natapa oko 730 km²).

U nižim predjelima klima je tropska, s kišnim razdobljem ljeti i sušnim zimi (mjestimično dva kišna razdoblja u toplijem dijelu godine), a u planinskom području umjerena. Srednja je temperatura između 22 °C u siječnju i 28 °C u srpnju. Godišnja količina oborina ovisi o izloženosti sjeveroistočnomu pasatu; u privjetrini, osobito na sjeveroistoku zemlje, godišnje padne i više od 5000 mm, a u kotlinama samo 600 mm kiše (nizina Cul-de-Sac). Južna je obala izložena uraganima (hurikanima).

Tropske su šume znatnim dijelom iskrčene, pa prekrivaju manje od 10% površine. Očuvane su djelomično u Massif de la Selle (bor) i Massif de la Hotte (orhideje, papratnjače). U suhim nizinama rastu akacija, kaktusi i dr.

Stanovništvo

U Haitiju živi 8 373 750 st. prema popisu 2003., odnosno 10 413 211 st. prema službenoj procjeni za 2012. S prosječnom gustoćom od 375 st./km² (2012) ubraja se u najgušće naseljene države Latinske Amerike. Glavnina stanovništva živi na širem području glavnoga grada Port-au-Princea (departman Ouest, 735 st./km², odnosno 37% ukupnog stanovništva). Stanovnici su uglavnom potomci afričkih crnaca (95%), dovedenih za rad na plantažama; ostalo su mulati (većinom u gradovima) i nešto bijelaca (uglavnom stranaca). Najraširenija je rimokatolička vjera (54,7% populacije); protestanata je 23,3%, nereligioznih 10,2% a ostalih 11,8% (2003). Vrlo je rašireno pučko vjerovanje vudu, i među rimokatolicima. Službeni su jezici francuski i haićanski kreolski na francuskoj osnovi, a raširen je i španjolski. Prema popisu 1950. u Haitiju je živjelo 3,1 milijuna stanovnika, 1971. god. 4,3 milijuna stanovnika, a 1982. god. 5,1 milijuna stanovnika. Prosječni godišnji porast broja stanovnika od 1,6% u razdoblju 2005–10. rezultat je visokoga prirodnog priraštaja (18,4‰ ili 1,8% u razdoblju 2005–10) i iseljivanja (−2,1‰ u razdoblju 2005–10). Znatan broj ekonomskih i političkih iseljenika živi u Sjevernoj Americi (u SAD-u oko 0,9 milijuna Haićana i njihovih potomaka), Bahamima, Kubi i Dominikanskoj Republici. Stopa je nataliteta 27,8‰ (2005–10), mortaliteta 9,4‰; smrtnost dojenčadi je visoka, 48,6‰. Zbog visokoga prirodnog priraštaja stanovništvo je mlado; u dobi je do 14 god. 35,8%, od 15 do 64 god. 59,8%, a starije od 65 god. samo je 4,4% stanovništva (2010). Očekivano trajanje života za žene rođene 2010. god. iznosi 63,4 godine, a za muškarce 59,9 godina. Ekonomski je aktivno 4 022 000 st. (2012); u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 49,6%, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 25,3%, a u uslužnim djelatnostima 25,1% radne snage. Glavni je i najveći grad Port-au-Prince (875 978 st., 2009), čije metropolitansko područje (2 470 762 st., 2012) obuhvaća okolne gradove (2009): Carrefour (430 250 st.), Delmas (359 451 st.), Pétion-ville (271 175 st.), Cité Soleil (241 055 st.) i dr. Ostali su veći gradovi (2009): Gonaïves (228 725 st.), Cap Haïtien (155 505 st.) i Les Cayes (71 236 st.). Nepismeno je 47% stanovništva starijeg od 15 godina (2008). Sveučilište (Université d’Haïti) u Port-au-Princeu. U gradovima živi 47,8% stanovništva (2010).

Gospodarstvo

Jedna od siromašnijih država Latinske Amerike; BDP po stanovniku iznosi oko 1250 USD (2001). Po stopi nezaposlenosti (55%, 2001) među deset je vodećih zemalja u svijetu. Glavni su uzroci siromaštva učestale političke krize (koje izazivaju bijeg kapitala) te velike štete od čestih potresa, poplava i uragana kao i od raširenosti side. Prema procjenama Svjetske banke siromašno je oko 75% stanovništva. Haiti je bogat vodama i rudama (boksit, bakar, zlato i dr.), no gospodarstvo se temelji na poljoprivredi i prehrambenoj industriji. Industrija daje oko 20% društvenoga proizvoda, poljoprivreda 30% a usluge 50%. Najveći dio stanovništva živi od poljodjelstva, iako je samo 20% zemljišta obradivo. Najviše se uzgaja kava, mango, šećerna trska, riža, kukuruz i tropsko drvo; glavni su industrijski proizvodi šećer, rum, brašno, tekstil i cement. U uslužnome sektoru sve je razvijeniji turizam, u koji prodire kapital iz Kolumbije, Meksika i SAD-a. Godišnja je vrijednost izvoza oko 330 milijuna USD, a uvoza oko 750 milijuna USD. Glavni su vanjskotrgovinski partneri SAD (86% izvoza i 60% uvoza) i zemlje EU-a (11% izvoza i 12% uvoza). Vanjski je dug 1 mlrd. USD (2001); Haiti godišnje prima oko 800 milijuna USD međunarodne pomoći, uglavnom od agencija UN-a i SAD-a. Član je Svjetske trgovinske organizacije od 30. I. 1995.

Promet

Nekadašnja željeznička pruga od Port-au-Princea do Verrettesa zatvorena je 1990. Od ukupno 4160 km cesta, asfaltirano je ili betonirano 24% (2000). U kišnom razdoblju ceste su često poplavljene, osim glavnih, koje povezuju Port-au-Prince s ostalim dijelovima zemlje. Glavne su luke Port-au-Prince i Cap-Haïtien. Međunarodna zračna luka Port-au-Princea (Toussaint Louverture) ima veze sa Sjevernom i Južnom Amerikom te s Europom, a Cap-Haïtien uglavnom sa SAD-om i Karipskim zemljama.

Novac

Novčana je jedinica gurd (gourde, G; HTG); 1 gurd = 100 santima (centime).

Povijest

Otok Hispaniolu otkrio je Kolumbo 1492. i nazvao je La Isla Española. Istrijebivši veći dio domorodačkoga, indijanskoga stanovništva, Španjolci su u početku XVI. st. iz Afrike dovodili crnačke robove za rad u rudnicima i na plantažama. U XVII. st. francuski su gusari (→ flibustjeri) potisnuli Španjolce iz sjeverozapadnoga dijela otoka, na koji su se onda naselili francuski plantažeri. Mirom u Rijswijku (1697) taj je dio otoka postao francuska kolonija St. Dominique. Pod utjecajem ideja Francuske revolucije udruženi crnci i mulati dignuli su 1791. ustanak protiv plantažera i robovlasnika, pa je Konvent 1794. proglasio robove slobodnim građanima. Pošto je suzbijena intervencija Španjolaca i Britanaca, pod vodstvom generala F. D. Toussainta Louverturea osvojen je i španjolski dio otoka, koji je mirom u Baselu (1795) prepušten Francuskoj. Proglasivši ustav 1801., Toussaint Louverture dao se izabrati za doživotnoga guvernera. U namjeri da vrati na vlast veleposjednike, Bonaparte je na Haiti poslao ekspedicijski korpus od 35 000 ljudi, na čelu s generalom Charlesom Victorom Emmanuelom Leclercom. Na prijevaru uhvaćeni Toussaint Louverture bio je zatočen u Francuskoj, gdje je umro 1803. U novom ustanku, pod vodstvom J.-J. Dessalinesa, Francuzi su opet protjerani. God. 1804. proglašena je neovisnost otoka, koji je dobio svoje staro indijansko ime Haiti, a Dessalines je okrunjen za cara (Jacques I.). Kada je 1806. zbog svoje okrutnosti ubijen, proglašena je republika. Došlo je do podvojenosti i borbi između mulata, koji su vladali na jugu pod predsjednikom Aleksandrom Sabesom Petionom, i crnaca na sjeveru pod predsjednikom Henrijem Christophom (od 1811. kralj). Nakon njihove smrti sjedinila su se oba dijela francuskog Haitija, a 1822. pridružio im se istočni, tj. španjolski dio otoka, pa je general Jean Pierre Boyer ujedinio pod svojom vlašću (1822–43) cijeli otok. God. 1844. ponovno se odvojio istočni dio Haitija, gdje je osnovana Dominikanska Republika. Obilježja su sljedećih desetljeća unutarnji sukobi i borbe za vlast, što je velesilama davalo povoda za miješanje u poslove Haitija. Nakon izgradnje Panamskoga kanala za Haiti su se osobito zainteresirale SAD. Godine 1915. SAD su započele vojnu okupaciju Haitija, koja je trajala sve do 1934., no i nakon toga njihov je politički i financijsko-ekonomski utjecaj vrlo jak. Godine 1941. Haiti je objavio rat Japanu, Njemačkoj i Italiji. Predsjednik Élie Lescot (od 1941) svrgnut je 1946., a tako i njegov nasljednik, predsjednik Dumarsais Estimé 1950. Diktatorski režimi nastavili su se i nakon 1950. Sa SAD-om je 1955. Haiti potpisao vojni sporazum. Od 1957. na vlasti je bio François Duvalier, koji se 1964. proglasio doživotnim predsjednikom. Nakon njegove smrti 1971. naslijedio ga je sin Jean-Claude Duvalier. Represivno je vladao do veljače 1986., kada je pobjegao u Francusku (prosvjedi protiv režima trajali su nekoliko mjeseci). Vlast je preuzelo vojno vijeće; novi ustav donesen je 1987., a potom su održani izbori (ponovljeni na početku 1988., bili su popraćeni nasiljem, općim nemirima i masovnim bojkotom). U polovici 1988. civilnu je vlast ponovo smijenila vojska, a na izborima potkraj 1990. pobijedio je J.-B. Aristide. Bio je predsjednik do državnog udara u rujnu 1991., koji su osudili SAD i UN. Pod trgovinskom blokadom SAD-a i drugih članica Organizacije američkih država (od listopada 1991) i pod prijetnjom intervencije međunarodnih snaga pod vodstvom SAD-a, vojni je režim 1993. vratio vlast predsjedniku Aristideu (američka vojska nadzirala je prijenos vlasti). Aristide je bio na vlasti do 1996. te 2000–04. (odstupio je s položaja). Godine 1996–2001. i 2006–11. predsjednik je bio René Préval. Početkom 2000-ih održana je politička nestabilnost; pogodovao joj je i katastrofalni potres 2010. (broj poginulih procjenjuje se i do 30 000). U odnosima sa SAD-om ostao je spor (od 1860-ih) oko suvereniteta nad otokom Navassa. Od 2011. predsjednik je Michel Martelly.

Politički sustav

Prema Ustavu od 29. III. 1987. Haiti je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države i nositelj izvršne vlasti. Biraju ga izravno građani za mandat od 5 godina, bez mogućnosti obnove mandata. Vlada se sastoji od predsjednika vlade i ministara. Predsjednika vlade imenuje predsjednik republike, a potvrđuje parlament, a članove vlade imenuje predsjednik vlade uz konzultaciju s predsjednikom republike. Zakonodavnu vlast ima dvodomna Nacionalna skupština (Assemblée nationale), koju čine Zastupnički dom (Chambre des Députés) i Senat (Sénat). Zastupnički dom ima 99 zastupnika, koje građani biraju izravno za mandat od 4 godine. Senat ima 30 senatora, koje građani biraju izravno za mandat od 6 godina (trećina se bira svake druge godine). Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Najvišu sudbenu vlast ima Vrhovni sud. Administrativno je država podijeljena na 10 departmana. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 1. siječnja (1804).

Haiti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24099>.