haridžiti (prema arap. hāriğī: koji je izdvojen, množina ẖawāriğ), najstarija islamska sekta. Njezini sljedbenici izvorno su bili Alijevi pristaše, ali su ga napustili osudivši arbitražu (taḥkīm) s Muavijom I., dogovorenu nakon neriješene bitke kraj Siffina 657. Kako za haridžite nikakva ljudska arbitraža nije dolazila u obzir (»sud pripada samo Bogu«), sve koji su sudjelovali u arbitraži (Alija i Muaviju te njihove opunomoćenike Abu Musu al-Aš'arija i Amr bin al-Asa) proglasili su nevjernicima i krenuli u rat protiv njih. U džamiji u Kufi 661. počinili su atentat na Alija (Muavija i Amr bin al-As su ga izbjegli). Zastupaju načelo izbornosti po kojem svaki pravovjeran i pošten musliman može biti kalif (»čak i etiopski rob«), a ako se pokaže nedostojnim, zajednica ga može ukloniti. Odbacuju naučavanje o opravdanju vjerom bez djela te zastupaju stroge društveno-moralne nazore (zabrana luksuza, pušenja, glazbe, igre). Danas ih je oko dva milijuna u sjevernoj Africi, Omanu i Zanzibaru (ibaditi).
