Hercigonja, Nikola, hrvatski skladatelj, glazbeni pedagog i publicist (Vinkovci, 19. II. 1911 – Beograd, 7. VII. 2000). Diplomirao kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1935; K. Odak, B. Bersa). Lijevo orijentirani intelektualac; nakon rada sa zborovima (1932–37) i nakon predavanja glazbe u gimnaziji (Strumica, Sušak), 1942–45. pripadnik antifašističkih partizanskih postrojbi, vodio Odjel za kulturu i umjetnost pri ZAVNOH-u te Ministarstvu prosvjete Hrvatske. Od 1949. do umirovljenja 1975. profesor opće povijesti glazbe na Muzičkoj akademiji u Beogradu. Priklonivši se glazbi u funkciji i folkloru kao primarnoj glazbenoj građi, nastavio je metode M. P. Musorgskoga i svoja najznačajnija djela pisao za glas, zbor i orkestar (Gorski vijenac, Isti smo hod, Zima, Mjesto svevido) i glazbenu scenu (Gorski vijenac, Planetarijom /Krleža/, Jama /I. G. Kovačić/, Hlapec Jernej in njegova pravica /Cankar/). Dio je njegovih napisa objavljen u Napisima o muzici (1972).
